Da se nikada ne zaborave
Vukovar i Škabrnja

 

 

   Učenici Srednje škole Bartula Kašića Pag paljenjem svijeća obilježili su Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje. Herojskom gradu učenici naše škole su, već tradicionalno, izrazili poštovanje u znak zahvalnosti poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima koji su sudjelovali u obrani Vukovara, kao i mučki ubijenima u Škabrnji. Vukovar je pao nakon gotovo tromjesečne opsade i nadljudske borbe za slobodu. Grad je gotovo sravnjem sa zemljom, a posljedice su vidljive i danas. Preživjeli svjedoče o strašnim stradanjima i patnjama koje su žrtve prošle, kako bismo mi danas imali slobodnu i neovisnu Hrvatsku.
   Također, Škabrnja je teško stradala od neprijateljske ruke. Pobunjeni Srbu su, ušavši u selo, pobili brojne mještane i branitelje, te zapalili njihove kuće.
    Učenici su pročitali prigodne zapise iz Glavaševićeve zbirke Priče o Vukovaru, koja je izdana posmrtno. Najpoznatiji esej iz spomenute zbirke zasigurno je Priča o gradu, koju ćemo ponoviti u nastavku teksta, kako je nikada, ali nikada ne bismo zaboravili.


   Priča o gradu

   Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?
   Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko ce Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema? Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa. Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti. A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi.

Redakcija RivaOn              
Srednja škola Bartula Kašića Pag

   

© Copyright RivaOn 2019. Sva prava zadržana.