Samantha Pedišić
"Dođi na kafu"

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

   Samantha Pedišić, učenica Medicinske škole Ante Kuzmanića, će u subotu, 16. prosinca 2017., predstaviti svoj književni prvijenac, zbirku pjesama "Dođi na kafu".

   Predstavljanje zbirke pjesama održati će se u Osnovnoj školi Stjepana Radića u Bibinju, s početkom u 18:00 sati, a pored Samanthe i voditeljice Vesne Matešić u programu sudjeluju Davor Vidaković, Vlatko Majić, Milan Miočić Stošić, Ante Sikirić, a kao gosti nastupiti će Muška klapa Bibinje, Ženska klapa Garoful, Ićo Sikirić i Tomislav Pehar


   Tim povodom prenosimo razgovor sa Samanthom i njezinim mentorom Antom Sikirićem,  objavljenim u "Zadarskom listu":

Mlada Samantha Pedišić, nova nada bibinjskog pjesništva

   Ono što bih posebice još izdvojio kod naše Samanthe je ta njena ljubav za naše selo, ta želja da njeguje našu tradiciju, naš govor, naše običaje, ističe njen mentor Ante Sikirić.

   „Dođi na kafu“ prva je zbirka pjesama mlade bibinjske pjesnikinje Samanthe Pedišić, koja će u izdanju Medicinske škole Ante Kuzmanića biti objavljena sredinom prosinca. Brojat će trideset pjesama, napisanih u bibinjskom dijalektu, kao danas već zaboravljenom književnom izričaju. Devetnaestogodišnja Bibinjka prva je, nakon gotovo 40 godina i pjesama poznatog mjesnog, a dakako i mnogo šire, pjesnika Ante Sikirića počela pisati dijalektom svojih predaka, doduše još uvijek aktualnom u selu no ne i u svom izvornom obliku. Prirodno talentirana, vezana, kako kaže, za svoje mjesto, Samantha se jednog popodneva prije dvije godine uhvatila pera, ni ne sluteći koliko je nadarena. Napisala je svoju prvu pjesmu „Vrime od turistov“, spustila se s kata u dnevnu sobu i pročitala ju majci Meri.
   - Mama me samo upitala: Samantha tko ti je to napisao? Nije mogla vjerovati da su to bile moje riječi. A ja, nesigurna, zamolila sam ju da odemo do gospodina Ante, da mu pokažemo što sam napisala. I eto, tako je sve počelo. Ante je bio oduševljen, postao je moj mentor, a ja sam od tada napisala 30 pjesama, prepričava mlada književnica.

Čuvarica tradicije
  
Kako dodaje, inspiracija joj je u startu bila majka, njene životne šaljive dogodovštine, posebice vezane za robu koju je godinama prodavala u svom butiku, nabavljajući ju s raznih strana svijeta, a onda se prebacila i na druge teme, literarno se zadržavajući u svom selu bez kojeg, naglašava, ne bi ni mogla zamisliti život.
   - Za ovo me selo sve veže i ne bi ni mogla zamisliti da živim negdje drugdje. Ovdje mi je obitelj, ovdje su mi prijatelji. Isto tako, u Bibinjama se uvijek nešto događa, inspiracija za pisanje mi svakako ne nedostaje, pogotovo zato jer ovdje jako držimo do naše tradicije i do naših običaja, ističe Samantha i dodaje da ju je s dijalektom upoznala baba Rajka.
   Ono što je još važno za naglasiti je činjenica da mlada pjesnikinja piše u rimi, najčešće duhovita ili bolje rečeno ironična, pa nije rijetkost da njene književne večeri obiluju smjehom i veselom atmosferom.
   Do sada je pet puta recitirala, jedan put u svojoj školi (Medicinskoj školi Ante Kuzmanića), dva puta u svom selu na književnoj manifestaciji „Domaća besida“, jedan put u Ateljeu Benini te ovoga ljeta u Kninu na književnom natjecanju „Stijeg slobode“, gdje je osvojila drugo mjesto. Prvi je bio mentor joj Ante Sikirić.

Priznanje mentora
   - Prva misao koja mi je prošla kroz glavu kada mi ju je Meri dovela je bila: ova mala mora pojisti još puno pomidori prije nego li pjesnički stasa. No, kada mi je pročitala svoje dvije, tri pjesme, zaključio sam da sam bio u krivu, da ispred sebe imam rođenu pjesnikinju. Sjećam se, u početku je imala tremu no uz moju potporu je krenula hrabrije naprijed. Sve što napiše mi donese da pogledam, prije svega zbog toga što piše u dijalektu. Ako je malo van govora koji su govorile naše babe i prababe, to znam malo promijeniti no uglavnom, nema tu potrebe za nekim intervencijama, naglašava mentor Ante Sikirić i dodaje da osim što piše, Samantha i izvanredno recitira.
   Spomenuto, majka je bila prva inspiracija mlade pjesnikinje, no talent za pisanje je, kako Meri ističe, dobila od oca Velimira.
   - Otac joj je nadaren, stalno je nešto pisao, iskrena je majka.
   Osim što piše, Samantha je i odlična učenica, a uz školu (5. razred srednje) stigne pomagati i majci oko turista.

Uskoro i zbirka
   - Ono što bih posebice još izdvojio kod naše Samanthe je ta njena ljubav za naše selo, ta želja da njeguje našu tradiciju, naš govor, naše običaje, posebice u kontekstu činjenice da su danas ti običaji, ta tradicija, sve manje i manje zastupljeni u našim životima, a pogotovo među mladima. Stoga je njena pojava, njeno pisanje itekako važno, itekako dobrodošlo. Njene su pjesme rasadnici našeg mjesta što danas prepoznaju ne samo ljudi vezani za književnost već i svi ostali koji su ju čuli da recitira. Ljudi me stalno zovu: da di je ta mala, kada će izdati zbirku, dodaje Sikirić.
   Samantha izdvaja njoj omiljene dvije pjesme, prvu koju je napisala: „Vrime od turistov“ i „Pismu o dva brata“, iskreno priznajući da ju je bilo jako sram kada se počela pojavljivati pred publikom.
   - Bilo me prvo sram, moji prvi nastupi su bili itekakav šok za mene, nisam mogla vjerovati da ja nastupam i čitam svoje pjesme, a pogotovo da ću i zbirku izdati no sada sam se već navikla na sve ovo što mi se događa, zaključuje mlada pjesnička nada.

   

© Copyright RivaOn 2017. Sva prava zadržana.