Katarina Šejić (Obrtnička škola Gojka Matuline)

ASSERIA
- tragovi daleke prošlosti



 



 



 


 

   U okviru terenske nastave iz predmeta Estetike i umjetnosti, učenice Obrtničke škole Gojka Matuline posjetili su znamenito arheološko nalazište Asseria u blizini Benkovca.

   Kada nama, pubertetlijama pokušavate objasniti ljepotu razrušenog naselja, trebate biti spremni na mnogo uzdaha dosade i glasnog zanovijetanja. No, posjet Asseriji ne ide tome u prilog. U trenutku kada smo zakoračili u staro rimsko i liburnsko naselje, zainteresirali smo se. Kako su dizali tako visoke zidove? Koliko je staro naselje i kako je moguće da je već tada imalo vodovod? A da ne govorimo o samoj ljepoti položaja, pogleda i prirode oko nje. Sama činjenica da je Asseria bila pod zemljom skoro dvije tisuće godina izaziva veliko zanimanje.
  Posjet naše škole Asseriji organizira se već nekoliko godina. Ove su se godine, kao i svake, maturanti zaputili sa svojom profesoricom iz Estetike i umjetnosti prof. Silvanom Bilan i vjeroučiteljicom Vesnom Čirjak. Posjet je započeo dolaskom u tvrđavu (kaštel) Benković, koja je ujedno i Zavičajni muzej Benkovca.
   Ravnatelj muzeja, gospodin Marin Ćurković, poveo nas je u zanimljivu priču o tvrđavi kao i o postavu trenutne izložbe. Pokazujući stare stele, sarkofage i spomenike, pričao nam je zanimljive priče o njihovu podrijetlu.
   "Svom najdražem sinu Priscinusu, koji je umro kada je imao 33 godine, 7 mjeseci i 8 dana, spomenik podiže njegova majka Fructa" natpis je na rimskom nadgrobnom spomeniku, četvrtastom cipusu, kojeg nalazimo u Asseriji, a koji je pobudio interes i novinara "Slobodne Dalmacije": http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/19991113/kultura.htm. I upravo taj spomenik najviše nas se dojmio.
   Nakon tvrđave, krenuli smo u šetnju Benkovcem koji se razvio na prijelazu iz plodnog područja Ravnih kotara u krševito područje Bukovice. Iako se nalazi na istočnom rubu ravnokotarske ravnice, kao jedino gradsko naselje smatra se središtem tog područja.
   Polaskom iz Benkovca, krenuli smo i prema samoj Asseriji. Nakon nekog vremena, našli smo se pored moćnih zidina na vrhu jednog brežuljka. Ispred nas događala se povijest. Naš je vodič započeo s pričama o pronalascima različitih cipusa, stela i nadgrobnih ara.
   Početkom 2. st. kroz Asseriju je, predvodeći vojsku na putu u Daciju, prošao car Trajan, jedan od rimskih careva. U spomen tome događaju, Asserijati su podigli slavoluk na jednom od ulaza u grad. Saznali smo i uz to da je istraženo tek 2% lokaliteta. Asseria pobuđuje interes još od vremena kada je krajem 18. stoljeća mletački putopisac Alberto Fortis, pun prosvjetiteljskog entuzijazma, zdvajao nad razlozima njezine propasti i potaknut povoljnom kupnjom jedne drevne nadgrobne ploče, kovao planove da se tamo jednom vrati "opskrbljen nužnom opremom za kopanje".
   Potkraj 19. stoljeća, točnije 1898. godine, u Asseriju su došli bečki arheolozi i vršili prva stručna iskapanja, a njene ostatke je početkom 20. stoljeća obišao i opisao naš poznati pjesnik i putopisac Ante Tresić Pavičić. Sustavna arheološka istraživanja u Asseriji od 1998. godine dovela su do mnogih zanimljivih spoznaja o životu u tom davno nestalom gradu. Što drugo reći, nego da je definitivno pobudila i naše zanimanje. S estetske i umjetničke strane neprocjenjiva je, a arhitektonski je nevjerojatno snažno i borbeno sagrađena.
   Preostaje nam samo divljenje bogatoj prošlosti velebne Asserije.

© Copyright RivaOn 2013. Sva prava zadržana.