Srednja škola Gračac

Daj pet za Vukovar!

 

 

 

 


 

   Povodom obilježavanja dvadesetogodišnjice stradavanja grada Vukovara nekolicina članova planinarskog društva "Belveder" iz Biograda na moru (ujedno i dragovoljci Domovinskog rata) odlučila je taj tragični događaj obilježiti velikim pješačkim mimohodom od Biograda do Vukovara. Put je započeo 31. listopada, a trajat će punih devetnaest dana, do 18. studenog, kada će se sudionici ovoga pohoda priključiti vukovarskoj "povorci sjećanja". Put je planiran u šesnaest etapa, sa zaustavljanjem u mjestima koja su najviše trpjela, i trpe od posljedica Domovinskog rata. Projekt je nazvan "Daj pet za Vukovar".

   Srednja škola Gračac, kao što će to učiniti i mnoge druge škole diljem Lijepe Naše, priključila se projektu izradom plakata. Utisnuvši na platno otiske svoje dlanove u veselim, vedrim bojama učenici Škole šalju poruku o Vukovaru kakav bi u budućnosti morao biti- sretan i bezbrižan.

   U srijedu, 02. studenog, u prostorijama naše škole ugostili smo Roberta Pejića i Nevena Peričića, začetnike projekta "Daj pet za Vukovar" i predali im naš plakat koji će skupa s ostalim učeničkim plakatima otputovati u "grad heroj". Novinarske snage naše škole iskoristile su ovaj posjet za razgovor sa nesvakidašnjim gostima.

Što Vas je potaknulo na mimohod od Biograda do Vukovara? Kako ste došli na ovu ideju?
-  Ideja je bila spontana, obojica smo bili sudionici Domovinskog rata, pa smo odlučili dati mali doprinos u znak sjećanja na Vukovar. Jednostavno se dogodilo. Vukovar se ne smije zaboraviti!

Da li vas netko novčano pomaže ili se financirate iz vlastitih izvora, imate li podršku države?
-  Mi novac nismo htjeli niti smo inzistirali na tome, ali Grad Biograd i biogradski privredni subjekti su donirali određeni iznos. Također smo prodavali majice s natpisom "Daj pet za Vukovar" i time sakupili određeni iznos.

U kojem broju ste krenuli iz Biograda i da li su vam se putem priključili ili će se priključiti i drugi koji to žele?
-  Iz Biograda nas je krenulo troje, nas dvojica i kolega Mladen Ćoso, a putem će nam se priključivati i druge osobe. Upravo ovdje, u Gračacu će nam se priključiti dečko s Lastova i otpješačit će s nama do Vukovara. U Rakovici će nam se priključiti članovi rakovačkog planinarskog društva. U svakom slučaju, našem mimohodu može se priključiti tko želi i tko može.

Koja ste mjesta posjetili i kako ste dočekani u tim mjestima?
-  Prva postaja bila je Škabrnja na čijem smo groblju položili vijence za sve one koji nisu preživjeli tragičnu škabrnjansku sudbinu u Domovinskom ratu. Nakon Škabrnje smo posjetili Kruševo i sad nas evo k vama, u Gračacu. Ovdje ćemo noćiti, kod vašeg fra Bože, a putovanje ćemo nastaviti u jutarnjim satima najkasnije u devet sati, nakon što upalimo svijeće za stradale u Domovinskom ratu ispod velikog križa na groblju.

Koliko vam je trebalo vremenski da stignete pješice iz Kruševa u Gračac?
-  Iz Kruševa smo krenuli rano ujutro, oko 7.45, a u Gračac smo ušli u 14.00, dakle oko šest sati. U prosjeku smo prešli 5 i pol kilometara na sat, s tim da smo napravili nekoliko kraćih pauza.

Da li ste se susreli s nekim nepredviđenim situacijama tijekom dosadašnjeg putovanja? Možete li izdvojiti neku zanimljivost?
-  Ovo je početak putovanja, tek smo drugi dan na putu, nismo se susreli s nikakvim iznenadnim situacijama, ali još je mnogo dana ispred nas. Možda bih tu mogao reći da nas pojedini ljudi promatraju s čuđenjem, bilo je i onih koji su nas se bojali…pretpostavljam da je to zbog nelagode, ipak nemamo negativnih iskustava, bar za sad.

Planirate pješačiti trideset kilometara dnevno. Da li ste se fizički pripremali za ovako zahtjevan pothvat?
-  Da, planiramo hodati trideset do četrdeset kilometara dnevno. Iznimka je dionica od Gline do Hrvatske Kostajnice, koja ima pedeset kilometara. Nismo se posebno fizički pripremali, dugo se bavimo planinarstvom i često smo po Velebitu, pa smo tjelesno izdržljivi. Ni sad, nakon šest sati hodanja nismo pretjerano umorni. Možemo i zaigrati košarku u vašoj školskoj dvorani!

Da li ste se do sada u ijednom trenutku poslužili nekim prijevoznim sredstvom?
-  Bože sačuvaj! Ne, nismo, ova nam je stvar previše ozbiljna i sveta da bismo učinili takvo što. Time bismo zapravo varali sami sebe, a to nam svakako nije cilj.

Možete li nam za kraj reći kakvu poruku želite poslati ovim mimohodom?
-  Prije svega, ovo je poruka mladima i nadolazećim naraštajima da nikad ne zaborave Vukovar i način na koji je stečena hrvatska sloboda. Mladi kroz savjesno školovanje i odgovorno ponašanje moraju dati svoj doprinos stvaranju bolje i sretnije Hrvatske.

Redakcija RivaOn   
Srednja škola Gračac


© Copyright RivaOn 2011. Sva prava zadržana.