Ivan V. - Kolumna

Buntovnik bez razloga

   Ova je kolumna posvećena adolescenciji, ali ovaj put iz perspektive jednog adolescenta, a ne nekog debelog, ćelavog američkog psihologa ili sociologa koji se niti ne sjeća kako je bilo "biti mlad".
Što pjesnik hoće reći? Želim ukazati na probleme adolescenata, ali još više na moje viđenje adoloscencije. Adolescencija je pomalo okrutan način na koji je se priroda poigrala sa čovjekom - umjesto da se kao leptir zakukulji i prebrodi tu tešku metamorfozu, čovjek je mora proživjeti skupa sa drugim generacijama. I tu dolazi do sukoba.
   Optužuju nas da smo nezreli, neodgovorni, nemarni, lijeni, ovakvi, onakvi…i moram reći da jesmo. Pa šta?! Ja sam mlad i nezreo i uživam u tome svaki dan, cijelim svojim bićem. Biti mlad, lud, hrabar, nepromišljen, divlji, iskren, emotivan, idealistički (makar donkihotovski) nastrojen, često razočaran, impulsivan… Tolike oscilacije u raspoloženju, nepredvidljivost, predanost… to su vrline, ljudi, ne mane. Biti uvijek racionalan, hladan, trezven - to je ponekad dosadno, ograničavajuće - meni se vozi brzo, skače visoko, leti nisko, roni duboko - koga briga što "oni" kažu. Biti smiren, strpljiv - ne, hoću odmah, bogamu, sve, sve, ODMAH! Radim što hoću, vjerujem u što hoću, divim se kome hoću… Tko će me spriječit? Ne vrijedi mi govoriti da ne diram vatru, da ću se opeći. Ja ću namjerno stavit cijelu ruku, ako treba - pusti me da sam pokušam, uzalud upozorenja.
   Kažu nam da nemamo identitet. A vi ste ko' imali? Vi ste se odmah našli? Upadamo pod utjecaj grupa - zašto ne? Biti sa istomišljenicima daje samopouzdanje i odobravanje našeg izbora, vidimo da nismo sami. Osim toga, ovako jača socijalizacija koja će nam dobro doći kada se za 5 - 10 godina "ohladimo". Osim toga, zar je grupni identitet toliko loš? Možda se moj osobni identitet identično poklapa sa grupom s kojom ja nemam veze. Jeste li pomislili da ja to želim? Ja li vas uopće briga?!
   James Dean i Marlon Brando - nekada veliki idoli, a nekima i sada zbog oskudice istih. Legendarna pjesma besmrtnog Steppenwolfa - "Born To Be Wild"… potraga za slobodom i alternativom. Naslov kolumne je preuzet iz istoimenog filma u kojem glumi spomenuti James Dean, vječni buntovnik čija vatra i nekomformizam još uvjek plamte u smrću ugraviranim riječima: "Živi brzo, umri mlad, budi lijep leš." Zašto ne? Tko se boji smrti? Još bitnije, tko želi živjeti vječno? (Who wants to live forever - Queen) 
   Da, čitao sam Adriana Molea u kojem je adolescencija pomalo banalizirana, u korist hmorističnosti. Adolescencija nije banalna,

ona je snažna i nesputana, a što je najbitnije, po tisućiti put - ISKRENA.
  Nema lažnog smijuljenja, birokracije, ulizivanja, varki i petljanja kao u "svijetu odraslih" (ova fraza, kao i pridjev "odrastao" mi ste tako gadi da ću izmisliti novu riječ za to. Što to uopće znači? I ja sam odrastao. Jesam li?). Što na umu, to na drumu. Bez pardona.
   Roditelji - nesnalažljivost, zbunjenost, konzervativnost, dvoličnost. Do as I say, not as I do! (Radi kako kažem, ne kako ja radim!) Uvijek hvalospijevi o vremenima kad je nebo bilo više i plavlje, trava zelenija, more dublje i djevojke ljepše. Malo morgen! Osim toga, zbunjeni su. Kad se govori o adolescenciji, mladi su pod povećalom, a roditelji koji su također tu, na njih nitko ne obraća pažnju. Kako im je neobično kad ih prerasteš, nadjačaš fizički, intelektualno. Kada postaneš "faktor". Kako ne uvažavaju tvoja razmišljanja, nego te ne-galantno otpile: "Ne pametuj! Šta ti znaš!", a drugo i da ne nabrajam. U ovakvim situacijama mora doći do otuđivanja, udaljavanja, povlačenja u svoj svijet, pod okrilje svojih vršnjaka. Spomenut ću pjesmu Metallice, "Dyers Eve", sa albuma "…And Justice For All" koja je prava himna ogorčenih buntovnika u svakodnevnoj borbi za teritorij sa roditeljima. Evo i nekih stihova (idu otprilike ovako):

"…Dear mother
Dear father
Every thought I think you'd disapprove
Curator 
Dictator
Always censoring my every move
 Children are seen but are not heard
Tear out everything inspired…"

:"…Innocence
Torn from me without your shelter
Barred reality
I'm living blindly
I'm in hell without you
Cannot cope without you two
Shocked at the world that I see
Innocent victim please rescue me…"

 Glazba, odjeća, stil - utočišta koja nam daju snagu, volju, identitet, status. Iz primjera se vidi da se u glazbi možemo, neki manje, neki više, prepoznati, a osim toga pomaže nam kao ispušni ventil kroz kojeg ispuštamo svoje frustracije i nagomilane emocije. Svatko nalazi onakvu kakva mu odgovara, u kojoj se može pronaći.

   EPILOG: Budimo realni, ovaj tekst neće promijeniti svijet niti riještiti sukobe između mladih i "odraslih". Ipak, nadam se da će ukazati na ljepotu mladosti, na njenu snagu, neuništivi duh optimizma, ideala - vremena u kojem je još uvijek sve moguće. Nadam se da će vaša buntovnička strana još jače doći do izražaja, vatreni prkos i ponos, borba za svoja prava i svoje Ja. Radite što želite, kako želite, jer samo se jednom živi.

  Do tada budite kakvi: PRKOSNI I NEPOSLUŠNI I NEODGOVORNI. BOOOOOOK!

 
Ivan V.  Gimnazija Jurja Barakovića
 

 

© RivaOn - postavljeno: