Nina Goić -  Zadarska privatna gimnazija

 

MAJKA (I) PRIRODA

 
  Kretala se polako preko livade. Opažala je raslinje, a i da nije svjesno razmišljala o njemu. "Udišući" prirodu osječala je snagu, sigurnost, izvor života.
  Život ju je naučio da poštuje travku, plod, stablo, i ona je to znala, navikla se na to. Život s prirodom je njezin način postojanja, trajanja...
  U jednom trenu se zaustavila da bi ubrala sočne maline, a zatim je nastavila. Kretala se bez nekog određenog cilja...jednostavno je uživala u prirodi.
  Sve što joj je trebalo bilo joj je tu na dohvat ruke... Samo je trebala znati uzeti.
  Voljela je prirodu, to savršenstvo i sklad u kojem čak i smrt simbolizira novi život, novo rođenje....
  Došavši do rjeke, koja se tiho provlačila među okolnim šipražjem, "izvalila" se na obližnje stjene, dopustivši suncu da svojim zrakama nježno miluje njeno tjelo.
  Bila je sita i osječala se ugodno, sigurno....Znala je da će se priroda brinuti za nj sve dok ona bude poštivala Njene zakone, dok bude dio Nje.... Znala je da će sutra prolaziti livadom i uživati.... Uživati u darovima prirode...

 

 BIO JEDNOM...


   Bio jednom jedan kralj. I imao sina (naravno). A taj kralj je imao veliko kraljevstvo i živio je sretno.
   Pošto je sin odrastao pozva ga kralj da mu preda tajnu svog dugog i sretnog života. I reče mu: "Sine, dobro me slušaj! Imaš jedno stablo u vrtu.... I to stablo uvijek ima tri ploda: jedan za "danas", drugi za "sutra", a jedan za "prekosutra". Ali pazi, svaki dan smiješ pojesti samo jedan plod, onaj za "danas"... Preostala dva ne diraj! Ako budeš to poštovao svaki dan će na stablu biti tri ploda i ti nikad nečeš biti gladan. Prošlo je neko vrjeme i stari kralj je sretan umro, a sin je nasljedio kraljevstvo.
   Slušao je očev savjet i živio sretno....Ali (jer svaka priča mora imati"ali")... Jednog dana, malo iz gladi, a više iz znatiželje i dosade, kraljević odluči kušati plod za sutra... i onaj za prekosutra... A onda se onako s bolovima u želucu (jer se prejeo) uputio u svoje odaje na spavanje. Sljedećeg jutra, kad se probudio i sišao u vrt da pojede, uvidje da se stablo osušilo i da on nema ništa za jesti. Začuđen i gladan vrati se u dvor razmišljajući o svom nepromišljenom postupku... Jučer je pojeo više nego što mu je trebalo i zato je danas gladan.... I tako je, iz dana u dan, postajao sve mršaviji i gladniji, a nije imao što jesti. I na kraju, kao što svaka priča ima po(r)uku, i ovaj mladi kraljević je naučio važnu lekciju u životu:

       Ne "jedi" svoje sutra... A kamoli prekosutra!
 

   

© RivaOn -  Postavljeno: 15/02/2002 14:35:27