Bio jednom jedan kralj. I imao sina (naravno). A taj kralj je imao veliko kraljevstvo i živio je sretno.
   Pošto je sin odrastao pozva ga kralj da mu preda tajnu svog dugog i sretnog života. I reče mu: "Sine, dobro me slušaj! Imaš jedno stablo u vrtu.... I to stablo uvijek ima tri ploda: jedan za "danas", drugi za "sutra", a jedan za "prekosutra". Ali pazi, svaki dan smiješ pojesti samo jedan plod, onaj za "danas"... Preostala dva ne diraj! Ako budeš to poštovao svaki dan će na stablu biti tri ploda i ti nikad nečeš biti gladan. Prošlo je neko vrjeme i stari kralj je sretan umro, a sin je nasljedio kraljevstvo.
   Slušao je očev savjet i živio sretno....Ali (jer svaka priča mora imati"ali")... Jednog dana, malo iz gladi, a više iz znatiželje i dosade, kraljević odluči kušati plod za sutra... i onaj za prekosutra... A onda se onako s bolovima u želucu (jer se prejeo) uputio u svoje odaje na spavanje. Sljedećeg jutra, kad se probudio i sišao u vrt da pojede, uvidje da se stablo osušilo i da on nema ništa za jesti. Začuđen i gladan vrati se u dvor razmišljajući o svom nepromišljenom postupku... Jučer je pojeo više nego što mu je trebalo i zato je danas gladan.... I tako je, iz dana u dan, postajao sve mršaviji i gladniji, a nije imao što jesti. I na kraju, kao što svaka priča ima po(r)uku, i ovaj mladi kraljević je naučio važnu lekciju u životu:
                    Ne "jedi" svoje sutra... A kamoli prekosutra!