|
|
Središnji ocjenjivački sud za provedbu međunarodnog
natječaja "Olimpijski sport i književnost" u Republici Hrvatskoj izabrao
je osam najboljih radova u dobnoj skupini učenika od 12 do 18 godina. Među
njima je i rad Marina Marića, učenika III. h razreda Ekonomsko-birotehničke i trgovačke škole, pod naslovom "Zašto volim
nogomet" (mentor Olivera Kardum, prof.) Radovi će biti nagrađeni diplomom
Međunarodnog olimpijskog odbora i objavljeni u publikacijama MOO-a i
HOO-a. |
|
|
Za mušku, i dio ženske populacije,
najvažnija sporedna stvar na svijetu zacijelo je nogomet ili football,
fubball, soccer, calcio..., kako ga nazivaju ostali narodi diljem
svijeta.
Sami korijeni nogometa potječu iz
Engleske. Poznato je da je u 19. st. organizirano prvo nogometno
natjecanje , engleski FA - cup. Nogomet u naše krajeve donose upravo
engleski mornari početkom 20. stoljeća.
Na
kakav odjek je naišao u našim krajevima govori i činjenica da je u Županji
podignut spomenik prvoj nogometnoj lopti.
Danas se nogomet igra po čitavom svijetu i njegova je popularnost uistinu
nevjerojatna. No, medalja ima, kako to obično biva, i drugu
stranu.
"Nogomet nije što je nekad bio", često
ćemo čuti od starijih nogometnih zaljubljenika, "danas je to 'veliki
cirkus' u kojem se okreće novac."
Istina je da
su prošla vremena kada se nogomet igrao isključivo zbog zabave širokog
kruga ljudi, kad su nogometaši na poluvrijeme odlazili zagrljeni i isto
tako se vraćali iz svlačionice.
Danas je
nogomet, i sport općenito, previše komercijaliziran, pa i politiziran.
Zaboravlja se na nepisano nogometno pravilo koje čini samu srž igre, a to
je fair play - na terenu i izvan njega. Ovo pravilo uz uvažavanje drugih,
radost napora, razvijanje osobnosti i ravnoteže duha i tijela, ono je što
nogometu može vratiti stari sjaj.
Pogledajmo
nekoliko situacija koje upućuju na nogometnu filozofiju danas i nekad.
Danas filozofija nogometa glasi " ne primiti pogodak", dok je u šezdesetim
i sedamdesetim, glasila "postići pogodak više od
suparnika".
To je velika i značajna razlika.
Odnos protivničkih igrača pri tom nije mjerljiv samo brojem žutih i
crvenih kartona, ponekad su možda i važniji oni nekažnjeni prekršaji,
nevidljivi oku suca.
Nogomet se igra zbog
navijača, pa nogometaši na terenu i izvan njega trebaju biti primjer
publici i budućim nogometnim naraštajima. Šokota i "Šokotina majica "
dobar su primjer, jasno u negativnom smislu. Razlog zbog kojeg ima sve
manje fair play poteza i zbog čega nas oni poput poteza Paola Di Cania
začuđuju, a nisu naša svakodnevnica, može se potražiti u činjenici što
fair play potezom nogometaš ne dobiva u materijalnom
smislu.
Srećom, a to je jedan od razloga zašto
volim nogomet, još uvijek postoje igrači koji pružaju ljepotu igre i
korektan odnos prema protivničkim igračima i publici. Dobit u ovom drugom
unutarnjem, duhovnom smislu je neprocjenjiva. Da je više takvih igrača
vjerujem da bi nestali i nemili ekscesi na stadionima kojima smo, na
žalost, sve više svjedoci.
Poznati njemački
sociolog i psiholog koji se bavi proučavanjem psihe navijača kao
pojedinaca i navijačkih skupina u cjelini je rekao:"Onaj tko svoj glas
nije pomiješao s glasom gomile na stadionu, ne može razumjeti nogomet i
navijače."
To je ujedno i drugi dio odgovora
na pitanje zašto volim nogomet. |
