|
|
|
UČENJE, ZABAVA .
. . DIVOTA Jeste li bili na SEMEP-u? Ako još
niste, što čekate?
Ljetne radionice i prezentacije iz
šarolikog ekološkog područja održavaju se posljednjih nekoliko godina
redovito u Komiži, na otoku Visu, u prvoj polovici srpnja. Međunarodna
eko-škola (South Eastern MEditerranean Sea
Project) ove je godine već po jedanaesti put okupila
brojne učenike i njihove mentore, ali i više prosvjetne savjetnike na
zajedničkom druženju u trajanju od nekoliko vrućih dana u, od ljeta,
svjetlosti i cvrčaka raspjevanoj Komiži.
Mi, iz Medicinske škole Ante Kuzmanića iz Zadra, ovog smo puta
nastupili u sastavu: Matea Vidović i Marija Petričević,
učenice tek završenog I. B razreda, uz mentora prim. dr. Mirka
Jamnickog Dojmija. Tema koju smo prezentirali Biološke i ekološke
osobitosti Vranskog jezera kod Biograda na moru urađena je uz pomoć
naših starijih kolegica Kristine Milat i Ane Slipčević.
Ove dvije izvrsnice i vrijednice pomogle su i prošlogodišnjoj ekipi u
izradi teme, no, nažalost, nisu mogle boraviti s nama u Komiži.
I ove godine bila je tu gomila učenika iz brojnih naših priobalnih
škola, od Rijeke do Dubrovnika. Od gimnazija do strukovnih škola. Oh,
sorry, bile su i tri zagrebačke: znamenita XIV. Gimnazija, Privatna
Klasična gimnazija i Osnovna škola Dobriše Cesarića.
Agenda je bila takva da smo najprije krenuli s guštima. Dan nakon
prispjeća u Komižu, bila je to nedjelja, pao je izlet na Biševo. Obišli
smo Biševsku špilju, gledali u crne stijene pred ulazom i odmah potom -
nakon ulaska u tamni amfiteatar - ugledali nešto riječima neopisivo:
duboko modrilo što osvjetljava tajanstvenu špilju koju ovdje zovu
Medvidina (nekad je bila obitavalište sredozemne medvjedice). Sunčana
svjetlost reflektira se od morskoga dna pa imaš osjećaj neke mistike i
fantastike uz zericu jeze. Naravno da su bljesnuli digitalni aparatići,
fotkalo se nemilo, kako bi bar dio nestvarnog ugođaja za uspomenu bio
ponesen doma. Kupanje u špilji strogo je zabranjeno, ali daj ti to
sprovedi u djelo… Nekoliko tinejdžerskih tjelesa našlo se za tren u
providnom srebrnomodrom moru, a jedan profesor (a tko drugi nego prof.
Radovan Pucić), stigao je u špilju umjesto barkom, izravno ronjenjem
izvana. Odmah nakon toga kupali smo se i piciginaški ludovali u
obližnjoj pješčanoj vali Mezuporat.
Sljedeća dva jutra s prezentacijama svojih radova izmjenjivali su
se učenici svih škola. Nakon jutarnjeg zijevanja i ranog doručka,
dvorana je bila prepuna ljudi koji su se već pomalo međusobno upoznali i
sve je bilo zanimljivije. Redao se rad za radom. Startala je Prva
Sušačka hrvatska gimnazija iz Rijeke, da bi drugim jutrom u podne
završilo s našom prezentacijom o Vranskom jezeru. Treba li kazati da smo
nas dvije tog drugog jutra ustale nešto kasnije (ne, ne nismo
prespavale!), pa smo izgubile redoslijed i dobile "počasno" mjesto,
završnu riječ na učeničkim prezentacijama! Mentor je na to lagano šiznuo,
ali poslije se primirio! "Sve će bit u redu, doktore" smirivale smo ga,
i ugledale kako je iza metaliziranih stakala samo zakolutao
bjeloočnicama! "Ionako šećer dolazi na kraju!" pokušale smo ga smekšati,
ali ne možeš ti bodula tek tako… O radovima i prezentacijama možemo reći
kako su bili više nego solidno urađeni, zanimljivi, neki iznimno
duhoviti, u svakom slučaju čulo se puno toga novog. Bilo je tu govora o
Rijeci – gradu budućnosti, o istaknutim sportašima Splita, dalmatinskom
pršutu, o ocu hrvatske povijesti - znamenitom Trogiraninu Ivanu Luciću,
terapijskom jahanju, jedinstvenoj zadarskoj rivi (po kojoj ime nosi i
naš portal), Maksimirskoj šumi, muzejima u Dubrovniku, rijeci Zrmanji, o
mljevenju žita i uvjetima opstanka šišmiša, o legendarnim splitskim
Bačvicama, o mediteranskoj i alpskoj flori u okolici Rijeke, o gljivama
otoka Korčule kao i o izradi sapuna u korčulanskim domaćinstvima, o
pogubnoj azbestozi…
Izvrsna predavanja održali su stručnjaci-predavači s različitih
područja prirodnih znanosti i sva su odreda bila zanimljiva, jedno
ljepše od drugog. Ipak izdvojili bismo fascinantno predavanje prof.
Zorana Kneza: Astronomska istraživanja u zvjezdanom selu Mosor.
Nakon svih tih zastrašujuće bezbrojnih galaksija koje nam je prikazao na
slideovima osjetili smo se sićušniji od tisućitog dijela nanometra.
 Ipak, vrhunac je bila večer kad se referiralo o radionicama. Naime,
učenici su odmah po dolasku na Ljetnu školu svrstani u 6 grupa, a svaka
je grupa dobila neku temu i mentora. Tema (primjerice, Gastro vodič
Visa, Zoo vodič Visa, Noćni život Visa), tekstovno i slikovno uobličena
trebala je biti prikazana posljednjeg dana boravka. Nakon solidne večere
sakupili smo se u maloj dvorani, u kojoj se od vrućine, punih stomaka i
pretrpanosti jedva disalo! Stolica nije bilo dovoljno, pa su neki
posjedali na pod. I onda je krenulo! Od svojih su prezentacija ekipe
napravile happening kakav se ne pamti! Osmišljeni prikazi prštali su
humorom koji je izazvao erupciju asocijacija i među učenicima i među
mentorima (sjetimo se samo komentara o raku-samcu, primjerice!).
Pljuštale su jedna za drugom duhovite upadice od kojih se mala sala
tresla i orila zdravim, opuštajućim smijehom. Ukratko, endorfini u našim
vijugama otkačili su se do mjere da smo se smijali plačući i plakali
smijući se!
Woow, kakav događaj!
A dogodine? Svakako.
Marija Petričević, Matea Vidović & M. Jamnicki Dojmi
Medicinska škola Ante Kuzmanića
|
