|




|
|
U prepunoj Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice u Zadru, 6. travnja
2009. godine, predstavljena je knjiga Zdravstvo otoka Hvara u drugoj
polovini 20. stoljeća. Autor i urednik knjige je ugledni zadarski i
hrvatski liječnik i znanstvenik, sveučilišni profesor, dr. sc. Josip
Franičević. Koautori, koji su ispisali po jedno poglavlje
komplementa-rno temi knjige, su prof. dr. sc. Ante Dulčić
(Ekonomski fakultet - Split) te doc. dr. sc. Mladen Smoljanović i
mr. sc. Ankica Smoljanović (Nastavni Zavod za zaštitu zdravlja
Županije splitsko-dalmatinske – Split). Knjiga je tiskana u izdanju
Matice hrvatske Hvar, a o njoj su govorili prof. dr. sc. Stijepo Obad,
poznati zadarski povjesničar u mirovini, prof. Kuzma Kovačić,
akademski kipar i predsjednik Matice hrvatske Hvar te recenzent, prim.
dr. Mirko Jamnicki Dojmi.
Prof. Stijepo Obad istaknuo je kako se knjiga prof. Franičevića,
umjesto na arhivskim izvorima, stjecajem nesretnih okolnosti i nebrige
temelji više na usmenoj predaji. Naime, dobar dio dragocjene arhive
nestao je u požaru, a ono što je preostalo nakon katastrofe nemarom i
neodgovornošću pojedinaca dokrajčeno je na način da je završilo na
smetlištu! Osvrnuo se potom na uvodni esej prof. Ante Dulčića koji
analizira povijesni i socijalno-kulturni background druge polovine 20.
stoljeća što je, dakako, imalo reperkusije i na organiziranje i
provođenje zdravstvene zaštite na otoku Hvaru.
Prof. Kuzma Kovačić, u ime izdavača, istaknuo je kako je dr.
Franičević još kao mlad liječnik proveo nekoliko godina na Hvaru kao
prvi, službeno imenovani kotarski liječnik u godinama koje su uslijedile
odmah nakon Drugog svjetskog rata. I sam rođenjem iz Staroga Grada na
Hvaru, prof. Franičević iz ljubavi prema svom užem zavičaju, osjetio je
potrebu da, iako već duboko u mirovini, krene u avanturu mukotrpnog
prikupljanja podataka i pisanja knjige o najnovijem periodu hvarskoga
zdravstva. Na tu je knjigu, rekao je prof. Kovačić, Matica hrvatska iz
Hvara iznimno ponosna.
Recenzent knjige, prim. dr. Mirko Jamnicki Dojmi, pročitao je
odlomak iz svog opsežnog prikaza u kojem je sažeo bitne etape razvoja
hvarskoga zdravstva u 20. stoljeću poentirajući kako je zdravstvena
zaštita u drugoj polovini XX. stoljeća na otoku Hvaru, raspolažući
početkom pedesetih godina sa svega tri starija liječnika, koji su
svakodnevne zdravstvene usluge pružali u oskudno opremljenim i
neadekvatnim prostorima, granajući i razlistavajući se do punog
kapaciteta, uspjela ostvariti raznovrsnu i kvalitetnu zdravstvenu
zaštitu hvarskoga stanovništva. Danas, naime, u njoj djeluje ukupno 20
liječnika opće medicine i 7 specijalista, 5 stomatologa, 3 magistra
farmacije i 1 inženjer medicinske biokemije na nešto više od 11000
stanovnika.
Monografija prof. dr. Josipa Franičevića, istaknuo je recenzent,
pionirsko je djelo takve vrste i nezaobilazni je dokument za sve buduće
istraživače povijesti zdravstva otoka Hvara i(li) povijesti zdravstva
hrvatskih otoka. Dajući na kraju popis svih liječnika (hvarskih
korijena) koji su u navedenom razdoblju aktivno participirali ili još
uvijek djeluju u zdravstvu otoka Hvara (njih ukupno 143), prof.
Franičević na efektan način zaključuje monografiju te bjelodano pokazuje
koliko je hvarski inzularni ljudski resurs bio izdašan jednako na
intelektualnom koliko i na humanom planu.
Govoreći o tome kako je nastala knjiga, sam autor kazao je kako se
o zdravstvu otoka Hvara odlučio pisati najviše iz dva razloga. Prvi je
taj što je i sam rođeni Hvaranin te je kao takav aktivno sudjelovao u
utemeljenju zdravstva na rodnom otoku nedugo nakon završetka Drugog
svjetskog rata, a drugi upravo taj što je skoro sva dokumentacija o ovom
periodu hvarskog zdravstva uništena. Dijelom u požaru hvarskog Doma
zdravlja, a dijelom tako što su je neodgovorni pojedinci trpali u crne
vreće i odnosili na smetlište. Materijal za pisanje knjige prikupljao je
dvije godine, a glavni izvor informacija bili su mu bivši zdravstveni
djelatnici koji su radili na otoku Hvaru u drugoj polovini dvadesetoga
stoljeća. Prof. Franičević tom je prigodom ispričao i nekoliko duhovitih
zgoda što je publika popratila burnim smijehom i pljeskom.
Knjiga prof. dr. Josipa Franičevića, ne predstavlja samo testament i
uporište istraživačima za jednu potencijalnu sintezu povijesti zdravstva
otoka Hvara – niti je samo otimanje zaboravu zdravstvenih zbivanja i
glavnih protagonista koji su pronosili zdravstvenu misiju u tek minulom
vremenu – nego i vraćanje «duga» slatkom zavičaju.
Na kraju, ne zaboravimo istaknuti kako je prof. dr. Josip
Franičević (po specijalnosti ginekolog) djelatan i kao suradnik naše
Škole. Svojim stručno-popularnim prilozima nazočan je u školskom
magazinu Elija, a opsežnim prilogom ("Škola od 1948. do 1977. godine")
jedan je od koautora spomen knjige o Zadarskoj primaljskom učilištu kao
najstarijem učilištu takve vrste u Hrvatskoj (1996.).
|