( ):

Sterilitet?

(01.prosinca 2001. 13:46)

Odgovor liječnika:

005

    U najkraćem - to je nesposobnost neke osobe da ostvari potomstvo. Sterilitet jednog od partnera znači nemogućnost da taj par ima djecu iako ostaje mogućnost obavljanja spolnog čina. Po tome se, dakle, sterilnost razlikuje od impotencije, kod koje je obavljanje spolnoga čina onemogućeno.
   Bračna sterilnost pogađa otprilike 15% parova. Kod svake sterilnosti potrebno je uvijek ispitati oba partnera, a ne samo ženu, jer je dokazano da je uzrok sterilnosti u muškaraca čak 33-40%.
   Muška sterilnost dokazuje se pregledom sperme, gdje se analizira količina ejakulata, koncentracija spermija (sjemenoglavaca), njihova pokretljivost, postotak normalnih i abnormalnih spermija. Potrebno je također utvrditi i izvodne kanale kroz koje prolaze spermiji, jer oni mogu biti, zbog neke prethodne upale, nepropusni itd. U skladu s tim poduzimaju se i mjere liječenja, osim u slučaju kada muškarac ima sekretorni poremećaj u kojem uopće ne proizvodi spermije.
   Ženska sterilnost je češća (60-67%) i ima različite uzroke. U nekim slučajevima radi se naprosto o nedostatku jajnika ili poremećaju funkcije jajnika uzrokovane nepravilnim radom hormona, zatim preprekama pri susretu jajne stanice i spermija (zbog, npr. začepljenja jajovoda kao posljedicom prethodnih upala), ili pak zbog nepravilnosti (anomalija) ili tumora maternice, i dr. Uzroci sterilnosti kod žena toliko su različiti da zahtijevaju kompletna klinička ispitivanja spolnih organa i žlijezda s unutarnjim izlučivanjem (endokrinih žlijezda).
   U svakom slučaju sterilni (bračni) par mora se podvrgnuti, nerijetko, dugotrajnim ispitivanjima kako bi se točno utvrdio uzrok steriliteta jednog ili drugog člana, a potom odredila terapija, uz koju se, određenom postotku sterilnih parova, posreći dobivanje potomstva.

Potajni gay:

Zašto se u zadarskim srednjim školama ne govori o homoseksualnosti kad zasigurno svi znamo da homo ljudi (dečkiju i cura) ima. Kako ljude pripremiti na to da je to sasvim normalno?

(18.studeni 2001. 13:10)

Odgovor liječnika:

004

   U zadarskim se srednjim školama, nažalost, uopće ne govori o temama vezanim za spolnost, a naročito o problemima mladih ljudi u vezi spolnosti i seksualnosti, pa se tako ne govori niti o homoseksualnosti i homoseksualnim tendencijama.
   Ne govori se nadalje niti o mnogim drugim, važnijim i vrlo prisutnim problemima adolescenata, kao što su problemi ovisnosti o različitim psihoaktivnim sredstvima (od duhana, alkohola do teških droga), o pojavi sve učestalijeg nasilničkog ponašanja među mladim ljudima, o liječenju od kuće i škole, a i o uzrocima takvih oblika ponašanja.
   Izostanak komunikacije u našim školama u vezi navedene problematike, ponajprije treba tražiti u samoj organizaciji školovanja i provedbi nastavnog procesa, gdje su učenici opterećeni brojnim školskim obvezama, opširnim nastavnim planovima i programima, mnoštvom informacija (važnih, ali i nevažnih) kojima su svakodnevno izloženi (nedostatak vremena?!).
   U ovakvoj organizaciji školovanja mladih ljudi, sve više izmiče i gubi se odgojni aspekt školskih ustanova, što postaje alarmantno.
   O problemima adolescenata (srednjoškolaca) govore možda na nastavi psihologije i eventualno satovima razredne zajednice.
   Zbog svega navedenog pitanja o problemima homoseksualnosti ostaju neizrećena, kao i mnoga druga.
   Homoseksualnost međutim nije danas nešto sasvim normalno."Homoseksualnost je", danas, kao i prije, jedan način spolnog ponašanja koji se smatra neprihvatljivim i neprirodnim načinom spolnog ponašanja.
   Danas se, međutim, može normalno i bez predrasuda razgovarati o homoseksualnosti, danas je i socijalna zajednica (i niža i šira) tolerantnija prema osobama koje iskazuju homoseksualne tendencije.
   Uzroci i razlozi pojave homoseksualnosti su složeni i brojni, od socijalnih, psihičkih, emocionalnih, kulturalnih, pa do pretpostavke, znanstveno nepotvrđeno, da mogući uzroci pojavi homoseksualnih tendencija mogu biti pretjerana izloženost majke emocionalnom stresu tjeskobe prenatalnog perioda?! Homoseksualnost, nadalje, ne bi trebala biti osnovni, niti jedini razlog neprihvaćanja i/ili etiketiranja nekog pojedinca kao neprilagođene (ili "manje vrijedne") osobe.
   Osobnost svakog pojedinca je jedinstvena i vrlo složena struktura različitih osobina koje se iskazuju kroz različite oblike ponašanja, a spolno ponašanje (u ovom slučaju homoseksualnost) je jedan aspekt ili jedan dio naše ličnosti koja je u neprekidnom razvoju, a taj razvoj traje cijeli život.

Niko:

Kako koristiti zaštitna sredstva (u svezi sa prethodnim odgovorom) ? Hvala.

26.listopad 2001. 14:25)

Odgovor liječnika:

003

   Vjerujem da je većini mladih poznato kako danas još uvijek ne postoji vakcina ili lijek koji su potpuno djelotvorni u terapiji side. Doduše, do sada je pronađeno čak nekoliko vakcina protiv side, ali nijedna od njih nema veliku učinkovitost. S lijekovima stojimo nešto bolje, te se danas primjenjuje tzv. trojna terapija, a sastoji se u istovremenom davanju tri različita lijeka koji bitno poboljšavaju stanje oboljelog, produžujući mu život za 10-15 godina, te znatno podižući kvalitetu njegova življenja.
   Zbog toga je najvažnija sigurna zaštita od mogućnosti zaraze sidom. Sigurna zaštita od AIDS-a podrazumijeva, prije svega, nerizično ponašanje: to, na prvome mjestu znači da treba izbjegavati spolne kontakte s nepoznatim osobama. Ukoliko se spolni kontakt ostvaruje s nepoznatim partnerima potrebno je pritom rabiti prezervativ (kondom). Nisu svi kondomi jednake kvalitete, najsigurniji su poliuretanski ili kondomi od lateksa (gotovo nikada ne pucaju), pa se prije kupnje o tome treba raspitati. Poznato je kako je veliki broj oboljelih od AIDS-a bolest dobio koristeći nesterilne šprice (narkomani), dakle od ogromne je važnosti izbjegavanje intravenskog unošenja lijekova ili narkotika nesterilnim iglama. Jednako tako treba osigurati uporabu steriliziranih instrumenata (po mogućnosti za jednokratnu uporabu) u medicinskim intervencijama (dijagnostički i terapijski zahvati, stomatologija), testiranje davatelja krvi na anti-HIV protutijela,davatelja organa i tkiva za transplantaciju te davatelja sperme za umjetnu oplodnju.
   Nije dokazano da se zaraza može širiti predmetima svakodnevne upotrebe, kao što su suđe, WC školjka, zatim dodirom, komarcima, rukovanjem i sl.
   VAŽNO! O zaštiti protiv side možete se detaljno informirati kod svog liječnika, a u svakoj ambulanti možete naći vrlo lijepo napravljene brošure s tekstom i slikama u boji, koje u najkraćim crtama govore o sidi i zaštiti protiv nje. Sve o sidi možete naći i u posljednjem broju našeg školskog časopisa ELIJA (br. 6).

Niko:

Je li se moguće zaraziti sidom preko komarca koji je ubo osobu koja ima sidu?

(25.listopad 2001. 23:51)

Odgovor liječnika:

002

    Nije!
   Rezultati istraživanja i promatranja pokazali su kako komarac za vrijeme uboda ne unosi svoju krv, niti krv prethodno ubodene osobe u osobu koju trenutno ubode ili joj siše krv.
   Na vrhuncu epidemije SIDE postojala je takva zabrinutost. Istraživanja poduzeta od strane znanstvenika pokazala su, međutim, kako nema znakova prijenosa HIV putem komaraca, čak niti u predjelima gdje postoje brojni slučajevi oboljelih od AIDS-a i jednako brojna populacija kukaca, poput komaraca. Nedostatak ovakvih slučajeva, usprkos brojnim naporima da se otkriju, podržava zaključak kako se HIV ne širi putem uboda komaraca, insekata. 

Liječnički tim:

© RivaOn - portal zadarskih srednjih škola
Zadnja promjena: