Khm! Isprike zbog krajnje maštovitog naslova…čovjeku nakon nekog vremena postane zbilja teško biti domišljat oko takvih stvari. Što bi naši stari rekli, željezo se kuje dok je vruće, a kako se meni u glavi još uvijek žari – vrijeme je da se napiše nešto o svirki, u ovo mirno nedjeljno jutro. O, btw, slika sa svirke, kako (ne)vidite, nema! Inače radimo svoje slike, Luka tojest, ali (moš’te mislit) nije kupio baterije za photich! …tako da sam pokušao užicat koju sliku od ljudi koji jesu slikali. Enivej, da ne duljim, očito su ih poslali po Godotu, jer nikako da ja to dobijem, pa sam odlučio predat report uredniku ovakav kakav je. Sad o svirki… (Ne svirci, baš svirki!)
   Stigli smo na 5 bunara (Luka i ja) nešto prije sedam, malo pronjuškali, došli do spoznaje da se upad ipak plaća 5 “malih-repatih-životinjica”, pa se okrenuli napraviti đir po okrjepljenje. Vrativši se, odlučili smo odmah ući. Ipak, svirka još nije počela – tonska proba je bila u tijeku. Moram pripomenuti da je zvuk ipak bio prilično solidan, skepticima usprkos. [Tada sam skužio da je ono stepenište što vodi od Pomorske na trg zabarikadirano, u neo- partizanskom stilu čak : ]
   Nakon što su se svi bendovi naštimali (i pritom odsvirali po jednu pjesmu), na stage je stupio Requiem i zaprašio bez ustručavanja. Prepoznatljiv melodičan zvuk sa dosta terci, u kombinaciji sa karakterističnim dubokim vokalom Ante Božajića su dobitna kombinacija koja je počela privlačiti rulju ka stageu. Sve je kulminiralo izvedbom pjesme Rekvijem, koja je izdana na UF-kompilacijskom CD-u. Publika pjeva, počeo je i stage diving…haos! Nedugo zatim bend prepušta stage bendu Cleverfis, prethodno stvorivši odličnu atmosferu. 
   Neodoljiv rokerski zvuk Tomine gitare i specifičan Vitin vokal su uz ostatak benda podarili slušateljima dobre obrade Led Cepelina, Rolingstonsa, pa i Ejsidisija, ali i autorske materijale. U publici je nastao…ha – kaos! Metalci, pankeri, rokeri, hipiji, vračevi, kojekakvi travari – sve se to mlavi, baca, šuta, gura… Đumbus! E da, oni su dobili posvetu…neznam koje pjesme… U predahu između pjesama sam se malo osvrnuo oko sebe i uočio povelik broj slušatelja razasutih po trgu,

parku i obližnjim ulicama, ako ne i 500tinjak! (Nikad nisam bio dobar u tim procjenama, ne uzimati me za riječ, ali bilo je puno ljudi.) Otprilike u sredini njihova nastupa se pojavio i snimatelj sa kamerom (ne znam za koju TV-postaju…100posto za ovu gracku), tako da možemo očekivati izvještaj sa svirke i na TV-u.
   Dollface je uslijedio nakon Cleverfisa. Između ostaloga su odsvirali Whiskey In The Jar (s posvetom za sve pijane metalce [In “glo-glo” We Trust]) i Nirvanin hit Smelz Lajk Tiin Spirit (sa posvetom granđerima). Sve u svemu, publika je odlično prihvatila solidan nastup Dollface-a, iako sam ja možda očekivao više nakon izuzetno dobrih nastupa prethodna dva benda. Moguće je da je “kvaka” u činjenici da su prethodni bendovi imali po dvije “gitare”, dok Dollface ima samo jednog gitarista. Zato je, primjerice, Whiskey zvučao pomalo suho, dok se na nekim “rokerskijim” pjesmama to nije dalo primjetiti. U svakom slučaju, Dollface bilježi jedan dobar nastup, uz izuzetnu podršku publike.
   Tijekom svirke su se, iza stage-a, mogle uočiti mnoge poznate face zadarske andergraund scene i mnogi bendaši, što samo svjedoči o dobroj posjećenosti i veličini ovog rokija-događaja.
   Za (grand) finale – Valhalla! Odmah su zapičili vlastitu pjesmu Halls (ne Holes!) Of Valhalla koja je vrlo dobro primljena. Na samom početku valja istaći da je s njima nastupio vokalist Vito, kojeg sam već spomenuo [ako ste pratili] u kontekstu Cleverfisa. Izvedbu nije omela ni zamjena Goranove gitare u pola pjesme, dok je ostatak benda to vješto prikrio. Ovo samo dokazuje uigranost benda koji zaista solidno funkcionira. Uslijedio je Iron Man i Paranoid svima poznatih Sabbatha te obrada Iron Maidena. Kraj njihovog nasupa je ujedno bio i kraj svirke.
Vrativši se kući slomljen, bolan, kolapsirao sam u krevet. Izmoren. Ali zadovoljan. Kako to obično kazivam na kraju – jedva če(š)kam opet!

P.S. – Malo oprezniji/redovitiji čitatelji mojih reporta su mogli uočiti jednu nedosljednost u ovom txtu. Najme, u ovom se tekstu ne spominje moje kašnjenje. A znate zašto? Jer nisam kasnio!! Padachesjekire….