Kasnim! I ko sad kaže da se povijest ne ponavlja? Nabrzinu sam se obukao i zletio van. Propustit ću Pirogrožđanu koja svira prva! Ovaj put sam odlučio intervjuirati neke bendove pa sam ponio ne diktafon već radio!, doduše najmanji radio koji sam mogao zbavit - veličine cigle. Odem po frenda Luku i pravac na svirku. Na ulazu smo olakšani za 5 kn, ali nema veze.
   Primjetio sam da ima (samo) oko stotinjak, možda i manje ljudi. Obično bude više, ali ipak je ovo anti-alkohol party, pa… Odmah sam pošao do Brkovića i ekipe da ugovorim interview s Pirogrožđanom kiselinom. Prije same spike, fino smo se, ko ljudi, rukovali i riješili onaj glupi nesporazum. Izašli smo van i popričao sam sa bendom na klupi. Jedan u mreži. Koliko god bio zauzet šuljanjem oko bendova i potezanjem istih za rukav: "Može interview?", našao sam vremena uživati u glazbi. I zaista, glazba je odlična. 5 kn za ovakvu sviračinu je zaista mala cijena. Ovaj put bi pohvalio organizatore koji su ostvarili zaista dobre uvjete - karte i osiguranje na ulazu, rasvjetu, dobar zvuk. Čak su Mirko i Slavko (čit. policija) stajali u jednom kutu i budnim okom pazili i držali sve pod kontrolom. Bez njih ovo ne bi bilo moguće. Ovom im se prilikom zahvaljujem. 
   Sve je teklo glatko, bendovi su se izmjenjivali, a ja sam strvinarskim okom žmigao okolo i tražio potencijalne sugovornike. Moj kolega - Luka, je pucao fotke po stageu, po bendovima, publici, ko zna po čemu ne. Poslije sam uhvatio Gorana, "Thora" iz benda Valhalla koji je obećao popričati s nama, zajedno sa ostatkom benda (interview s Valhalom). Publika se raspomamila, okupirali su stage i počeli mlatiti glavama. Među odlične interpretacije Metallice, Uriah Heep-a i Black Sabbath-a, ubacili su i svojih stvari. Za kraj su ostavili Iron Maiden-e i legendarnu "2 Minutes To Midnight". Atmosfera je na vrhuncu, pjeva se! Kada su sišli i spakirali se, pošli smo van popričati. Tek sam tada primjetio da im bubnjar hoda na štakama - po svirci se nije dalo primjetiti. 
   Večer je išla dalje... ...popričali smo sa odličnim Đumbusom, ali njihov je interview, kao i onaj o Vendette, pojela kazeta. Ovim se putem ispričavam i voljan sam napraviti novi ako se bendovi osjećaju zakinutim. Pošaljite mi e-mail i tamo

ostavite broj telefona ili nešto pa ćemo se dogovoriti. heavymetal@net.hr). Snažan su dojam na mene ostavili momci iz benda Megera. Četvorica vraški potkovanih muzičara priredili su nam bombu paklenskog death metala. Razarajući bubnjevi, gromoviti bass, virtuozna gitara (svira na Jackson gitari, mislim RX10 D ili USA Select RR1T) i besprijekoran death vokal s rasponom od vrištećih visina do crnih dubina. Imali su (ne)malih problema sa kablovima za bass koji je non-stop štekao, krčio, sad radi, sad ne, pa je na koncu netko iz drugog benda posudio bass tako da ovi uspiju završiti. Jedan su glazbeni broj posvetili i preminuloj legendi Chucku Schuldineru iz benda Death i Control Denied. Za kraj su ostavili odličan instrumental koji je dokazao profesionalnost i zrelost benda te široki raspon njihovih mogućnosti.

   Večer je okončana Vendettom čiju postavu, manje više, osobno poznajem. Nakratko smo izašli van po piće jer se unutra (navodno) mogu nabaviti samo voćni sokići. Vrativši se, poslušali smo još jednu, dvije pjesme i odradili interview (ponavljam, ako se Vendetta i Đumbus osjećaju zakinuti, neka pošalju mail i interview će biti ponovljen). 
   Potpuno zadovoljstvo koje mi je priuštila ova večer je pokvareno mojim dolaskom kući - otkrio sam da umjesto interviewa sa Đumbusom i Vendettom imam škripanje kazete punih 15-20 min. Ali, barem ima slika, a ostaju još dva sa Valhallom i Pirogrožđanom kiselinom. Ako ništa, dobro smo se zabavili, i jedva čekam idući put.