PARIZ – grad svjetlosti i romantike

   Što se može reći o gradu svjetlosti i snova, o gradu zaljubljenih, umjetnika, gurmana - Parizu? Za Francuze Pariz je centar svijeta, a za ostale stanovnike planeta – metropola svih metropola. Pariz je jedan od rijetkih gradova za koji je dovoljno upotrijebiti 10 riječi: Tour Eiffer, Champs Elysees, Notre Dame, Moulin Rouge, Louvre, Seine, Pigale, Mortmartre, Disneyland ....

   Osim toga Pariz je grad mode i parfema, jedan od malobrojnih gradova koji vas ne prisiljavaju posjetiti neki od mnoštva muzeja, izložbi ... već ćete to poželjeti učiniti sami. Njegova se kultura osjeća na svakom mjestu, na ulici, u gužvi mnogobrojnih ljudi iz cijeloga svijeta. Grad je ogroman. Šetati Parizom, čak i po najužem centru, predstavlja pravi pješački pothvat. Štoviše, prošetati samo Luovreom ili dvorcem Versailles je posao koji će potrajati satima. Jedino gdje smo mogli ući bez dodatnog plaćanja je riznica crkve Notre Dame. Crkva je klasičan primjer gotičke izgradnje. Na tom mjestu se Napoleon krunio za cara. Naravno, tu je živio i Quasimodo iz romana Viktora Hugoa.
   Najznačajniji trg u Parizu zove se Place de la Concorde jer se na njemu nalazi obelisk iz Luxora, prema kojemu su otvorene glavne ulice grada. Vidjeli smo i nezaobilazna triumfalna vrata ili Slavoluk pobjede koji govori o Napoleonovim podvizima i uspješnim ratovanjima. Na njima se nalazi vidikovac i neugledni vojni muzej.
   Zadnji dan našega boravka je bio predviđen za posjet Versaillesu. Sam dvorac je po sebi zastrašujuće impresivan, a na njemu se moglo smjestiti čak 20. 000 ljudi. Prepun je predivnih slika, mramora, ogledala i blještavila. No, najimpresivniji su vrtovi dvorca.
   U slobodnom poslijepodnevu uspjeli smo posjetiti Latinsku četvrt i pronaći pizzu kao primjer jedine vrste hrane koja bi se mogla razumjeti u meniu. Prolazeći ulicom Rivoli i posjećujući parfumerije i trgovine odjeće, bez da se išta kupi, iziskuje dosta strpljenja i vremena. Ali, ako se žene pita, to nije nikakav problem.
   I na kraju, Pariz ne bi bio Pariz da se ne spomene Eiffelov toranj. Njegove slonovske noge pažljivo stoje kako u podnožju ne bi zgazile kolone ljudskih mrava koji danju i noću prolaze konstrukcijom ne bi li svladali i doživjeli Pariz.
   To bi, ukratko, bilo ono što smo vidjeli u Parizu ne spominjući Strasbourg i Munchen!
   Ali, ponovimo, Pariz se ne doživljava iz zraka ili broda koji krstari Sienom. Pariz se živi! On živi u nama i danas u pravom smislu te riječi!

Redakcija RivaOn            
Klasične gimnazije Ivana Pavla II.