Paški maturanti u posjeti Zadru

   U subotu, 10. prosinca 2005., već u 8,00 sati s nestrpljenjem smo čekali autobus koji nas je trebao prebaciti iz Novalje preko Kolana, Mandri, Šimuna i Paga sve do Zadra. Glavni i odgovorni krivac za naše ranojutarnje ustajanje te subote je školska knjižničarka Jelena koja je, uz pomoć razrednice IV. G. razreda Sanje Maržić i ravnateljice škole Milene Čemeljić, organizirala ovaj stručni obilazak Gradske i Znanstvene knjižnice u Zadru i muzeja Zlato i srebro grada Zadra. Ako se pitate zašto baš posjet knjižnicama, odgovor je vrlo jednostavan: dogodine kad budemo brucoši jedna od glavnih studentskih destinacija u gradu gdje budemo studirati, uz naš budući fakultet, bit će i knjižnica u kojoj ćemo provoditi zasigurno veći dio naših studentskih dana i gdje ćemo uz učenje ostvarivati poznanstva, a tko zna, možda i prve studentske ljubavi. Naša knjižničarka nas je uvjerila da je za uspješno učenje/studiranje jedna od najvažnijih vještina znati kako doći do informacije u trenutku kada nam je ona potrebna tj. znati kako je znanje organizirano da bi se mogli lakše snaći u moru informacija koje nas okružuju, naročito u ovo današnje vrijeme. A mjesto gdje ćemo pronaći susretljivost, razumijevanje, stručnost i ljubaznost je upravo knjižnica sa svojim uslugama i naravno, njenim djelatnicima - informacijskim specijalistima, uvjeravala nas je naša knjižničarka.
   I tako, uz dobru atmosferu u autobusu i jaku buru koja nas je pratila cijelim putem stigli smo do Zadra negdje oko 9,00 sati i za 15-tak minuta ugledali smo našu knjižničarku kako nas čeka ispred Gradske knjižnice.
   U promotivnom katalogu Gradske knjižnice piše da ona "udovoljava informacijskim, kulturnim, društvenim, obrazovnim i rekreacijskim potrebama svojih korisnika" pa smo se i mi odlučili uvjeriti je li to uistinu tako. U predvorju ispred glavnog pulta dočekala nas je knjižničarka Dorotea koja nam je bila vodič kroz Gradsku knjižnicu. Prvo što smo opazili je vrlo moderan i lijepo uređeni eksterijer i interijer zgrade, točno po mjeri suvremenog čovjeka, što se ono kaže. Na samom ulazu moguće je pretraživanje računalne baze podataka same knjižnice i Internet-a, a isto tako omogućeno nam je besplatno korištenje izložbenog prostora ako želimo prezentirati naše umjetničke radove, fotografije ili kakve druge rukotvorine. Ukoliko djelujemo kao udruga ili jednostavno imamo nešto za reći, predstaviti, prirediti koncert i sl. imamo pravo na besplatno korištenje multimedijalne dvorane. Osim toga na oglasnoj ploči mogu se prikačiti raznorazni oglasi potražnje, ponude i ostale obavijesti. Sve usluge koje nam se ovdje nude moguće je ostvariti pod uvjetom da smo redovni članovi knjižnice.
   Nakon ovog kraćeg uvoda, obišli smo odjel za odrasle s dugačkim policama knjiga grupiranih prema strukama radi lakšeg snalaženja, a u istom tom prostoru smješteni su i stolovi s računalima za pristup Internet-u. Iz odjela za odrasle ulazi se u studijsku čitaonicu u kojoj je prevladavala radna atmosfera; učenje, listanje priručne literature (rječnika, enciklopedija, leksikona i ostalih priručnika) te rad na računalima. Čitaonica dnevnog tiska i časopisa toga je jutra bila krcata, bez i jednog slobodnog mjesta kao i glazbeni odjel gdje su se neki od nas najviše zadržali pregledavajući domaće i strane CD-e. Saznali smo da se neka građa ne smije iznositi vani, primjerice novine, časopisi i literatura iz studijske čitaonice, ali je zato moguće koristiti usluge fotokopiranja.
Ostali smo zaprepašteni koliko toga svega nudi Gradska knjižnica, a koliko malo vremena nam preostaje za detaljno pregledavanje. Obilazak smo završili posjetom dječjeg odjela na kojem je bilo najbučnije i najživlje, što nas je obuzelo nostalgijom: E, da je barem ovoga svega bilo kad smo mi bili mali! Iz dječjeg odjela ulazi se u multimedijalnu dvoranu gdje smo pozdravili i zahvalili se našem ljubaznom domaćinu.
   Nakon iscrpnih informacija željeli smo srediti dojmove i opustiti se uz toliko željenu kavu u okripnici - cyber cafe` Libar koja također pripada ovom kompleksu.
   Od Gradske knjižnice do muzeja Zlato i srebro grada Zadra trebalo nam je pješice 20-tak minuta. Na ulazu nas je, osim očekivanog zaštitara/čuvara dočekala i časna sestra Ivana, benediktinka, uz čiju smo pomoć i upute saznali sve o umjetninama koje zadrži muzej. Ono što nas se posebno dojmilo je činjenica da su skoro sva umjetnička djela na prvom katu muzeja (uglavnom relikvijari, križevi, kaleži…) zapravo radovi domaćih umjetnika/zlatara koji su to blago izrađivali prema narudžbama. Nakon razgledavanja drugog kata gdje prevladavaju umjetničke slike, skulpture i vez, spustili smo se u prizemlje i ušli u rekonstruiranu crkvicu Sv. Nediljice iz 11 st. čiju smo akustiku provjerili zapjevavši Tihu noć. Na pitanje kako su sve te umjetnine bile zaštićene u posljednjem ratu u Hrvatskoj, časna sestra je zagonetnim osmijehom odgovorila da su bile sklonjene na sigurno (!?).
   Zatim smo se ponovno opustili uz piće; neki su pauzu iskoristili za kupovinu (djevojke naravno!) dok su se drugi odlučili za šetnju i pizza cut marendu budući da su im hladnoća i bura otvorile apetit.
   Iza podneva stigli smo do Znanstvene knjižnice, posljednje postaje naše male ekskurzije po Zadru. Na vrhu zgrade uz Znanstvenu knjižnicu nalazi se i Državni arhiv. Stepenice su nas dotukle, ali zato nas je oduševio ugodan, topli prostor predvorja s katalozima i računalima gdje nas je dočekala ljubazna knjižničarka Željka koja nas je uputila u sve tajne Znanstvene knjižnice. Doznali smo da knjižnica ove godine slavi 150 godina svog osnutka. Zapamtili smo i to da se u trezoru knjižnice čuva jedan primjerak prvotiska Marulićeve Judite iz 1521. godine. Spustivši se u trezor vidjeli smo beskrajne redove knjiga od kojih su neke bile iz 16. stoljeća. Fasciniralo nas je kako uspijevaju održati pod nadzorom svu tu količinu knjiga. Naravno, svaka knjiga je precizno označena i zabilježena u papirnatom/kartičnom i on-line katalogu kako bi sistem posudbe mogao glatko funkcionirati.
   Ova knjižnica pruža brojne informacije i usluge: vanjska posudba i posudba različite građe (časopisi, novine, stara građa, raritetne knjige…) u čitaonici, pretraživanje računalne baze podataka ne samo Znanstvene knjižnice već i svih ostalih umreženih knjižnica diljem Hrvatske. Moguća je i međuknjižnična posudba ukoliko je nekom korisniku potrebna literatura koju knjižnica ne posjeduje, a nalazi se u nekoj drugoj knjižnici u Hrvatskoj ili izvan Hrvatske.
   Na kraju smo još ušli u čitaonicu koja se već ispraznila budući da se bližio kraj radnog vremena. Romantični pejzaž na more i otoke koji se pruža sa prozora čitaonice sigurno otežava učenje, pomislili smo.
   Oduševljeni svime onime što smo vidjeli i saznali, oko jedan sat zaputili smo se do našeg autobusa. Većinu nas je svladao umor i pospanost, a neki su još putem raspravljali o svemu što smo vidjeli, saznali, naučili.
   Sve u svemu, naši su dojmovi pozitivni. Mislim da smo korisno proveli subotnje prijepodne, prevladavši onu tanku liniju između primamljive privlačnosti toplog i mekog kreveta i dinamičnog zova u potrazi za nečim novim i uzbudljivim u danu koji slijedi.
.

Redakcija RivaOn
Srednje škole Bartula Kašića Pag