|
 |
|
 Bogata zadarska kazališna sezona je i ovog četvrtka, 27.
listopada 2005., svojim vjernim gledateljima predstavila još jedno u
nizu hrvatskih kazališnih remek djela, "Gloriju" Ranka Marinkovića, a u
izvedbi vrhunskog ansambla HNK iz Zagreba i režiji Božidara
Violića.
Predstava koja je, osim po književnom ostvarenju
autora, poznata po svojim vrhunskim glumačkim ostvarenjima sva-kog
pojedinca u ansamblu, uvjerljivim i nenadmašnim monolozima i dijalozima
kao i interesantnoj
scenskoj igri, oduševi-la je zadarsku kazališnu publiku.
Radnja "Glorije" odvija se oko istoimene žene koja je svoj životni
put započela kao akrobatkinja u očevom cirkusu, zatim kao sestra
Magdalena u samostanu i naposljetku tragično pogiba u cirkusu. Cijela
predstava traje tri sata, podijeljena je u 2 dijela, sveukupno u 6
slika.
Na početku upoznajemo akrobatkinju Gloriu koja se sprema za svoje
smrtno opasne akrobacije na trapezu. Međutim, stvar krene u krivom
smjeru, trapez pada a Gloria koja na sreću u posljednji čas to opazi
ostane živa i odluči napustiti cirkus i postaje časna. Nakon dvije
godine radnja se odvija u jednoj maloj, siromašnoj biskupiji gdje
ambiciozni mladi svećenik Jere želi ojačati ljude u vjeri i zamišlja
kako bi bilo dobro zamijeniti kip bogorodice s živom opaticom koja bi
povremeno pomakla oči i tako uvjerila ljude u postojanje Boga. Tu
dužnost "Bogorodice" dopala je upravo bivšoj akrobatkinji, sada sestri
Magdaleni. Iako se ostali svećenici poput don Zane i don Florija bune pa
i na neki način otkrivaju zaljubljenost don Jera u mladu redovnicu , don
Jere ostaje tvrdoglav i tako postavlja sestru Magdalenu na okićeno
prijestolje gdje ona provodi vrijeme glumeći Bogorodicu. Problem nastaje
kad u biskupiju naiđe njezin otac, maestro Floki Fleche, direktor
cirkusa koji želi prodati svećenstvu mehanički kip Isusa na raspelu što
se posebno svidjelo biskupu. On prepoznaje svoju kćer i ionako njega
namjerno nije pozdravljala on izađe iz crkve na što se "gospa"
rasplakala. Don Jere nemilosrdno i gnjevno napada sestru Magdalenu što
se otkrila a potom je i okrivljava što je jednoj ženi dala lažnu nadu da
će joj sin ozdraviti. Uto ulazi maestro Floki i odvodi Gloriu sa sobom u
cirkus. Nakon nekog vremena Gloria je opet spremna za nastup no prije
nastupa nalazi se sa don Jerom koji je u tom istom gradu bio na lječenju
u bolnici. On je nagovara da ne nastupi no njemu za inat krene izvoditi
akrobacije. Na žalost, Gloria pada i umire, Orkestar svira posmrtnu
koračnicu dok don Jere ostaje sam i zaplače, a zastor se spušta
svršavajući tragediju.
Ova predstava, u režiji Božidara Violića,
uokvirena je bogata glumačkim
umijećem i talentom. Za središnje mjesto "izborio se" Mustafa
Nadarević u ulozi don Zane. Glumački sugestivno, s onim nijansama
što otkrivaju umijeće velikih glumaca, dočarao je cinizam svog lika koji
je blizak cinizmu samog autora. Sestra Magdalena - Glorija Olga
Pakalović činila se odveć blijedom, bez onih
 scenskih prijeloma što
svjedoče i o krhkosti i o snazi toga specifičnog karaktera. Tragično smiješan u svojoj pogrbljenosti i prostom govoru, bez suvišnoga
karikiranja, Žarko Potočnjak je ulogom crkvenjaka Tome, žrtve don
Zanine ambicije, izazvao simpatije i suosjećanje gledatelja. Pero
Kvrgić još jedanput je dokazao svoj neprijeporan glumački talent i
veliko iskustvo interpretirajući biskupa. Glorijina oca, ponizna u
crkvi, bahata u cirkusu, korektno je odigrao Tomislav Stojković,
a Ljubomir Kapor dobro se snašao u ulozi don Florija. Simpatične
cirkusante tumačili su Ivica Pucar, Christian Peter, Zoran Vukić i
Vedran Ališić.
Zanimljivu i maštovitu scenografiju izradio je Tihomir Milovac,
a kostimografkinja je Diana Kosec-Bourek. Skladatelj glazbene
kulise je Igor Kuljerić, a scenski pokret upriličila je
Snježana Abramović.
Kad sređujemo sveukupne dojmove ove izuzetno kvalitetne i nadasve
interesantne predstava možemo istaknuti njenu izvanvremensku vrijednost,
jer ona nije stvar prošlosti već je itekako aktualna i danas. Dileme
koje se otvaraju, kolebanja između svjetovnog i duhovnog, tanka granica
između služenja Bogu i manipulacije ljudima, samo su neke teme koje se
majstorski problematiziraju ovom dramom. Dovoljan dokaz vrijednosti
Marinkovićeve Glorie je posebno zračenje ljudi koji su napunili zadarsko
kazalište zadovoljstvom ali i osmijehom kojeg je bilo u par navrata zbog
itekako komičnih situacija i likova.
Na kraju su glumci ispraćeni snažnim aplauzom što je najveća
nagrada i osobna motivacija svakom glumcu za uložen trud i rad. Bravo!
| |
Redakcija kulture RivaOn
Ivan Vidić
Zadarska privatna gimnazija |
|
