Sofija Pavić, dobitnica literarne nagrade Cambridge University Press, na četverodnevnom izletu u Cambridge i London.

Nagradno putovanje u Cambridge

 

   Prije mjesec dana Sofija Pavić, učenica Škole za tekstil, dizajn i primijenjenu umjetnost, proglašena je pobjednicom natjecanja u kreativnom pisanju, koje je organizirala izdavačka kuća Cambridge University Press. Sofijin rad je izabran između 600 radova iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine, a nagrada je bila putovanje u Cambridge uključujući posjet spomenutoj izdavačkoj kući, te jednodnevni izlet u London.

Sofijine impresije:

   Nakon neočekivano osvojenog, ni više, ni manje nego prvog mjesta napustila sam Sukošan u ranim jutarnjim satima.
   Tog istog, najvažnijeg dana u mom životu, Leonarda Lovrović, profesorica engleskog jezika, Vesna Hibler-Gobović, teacher trainer-ica iz Zagreba, Lidija Bertoncelj, glavna i odgovorna za kandidate s područja Hrvatske, Slovenije i BiH, i moja malenkost sletjele smo easyJetom na londonsko tlo. Nedugo nakon toga, već smo se ugnijezdile u naš novi ''skromni'' dom, gdje se nismo previše zadržavali. Već prvi izlazak u srce Cambridgea me oborio s nogu. Hodala sam i promatrala nevjerojatno prijateljske izraze lica, kućice u gothic stilu obrasle raznim biljem, beskrajno duge i široke travnjake i natpise KEEP OF THE GRASS svakih pet metara. Ljudi su posebni, poželjela sam ih sve ponijeti doma. Svaki koledž me nanovo ostavljao bez daha svojom veličinom i nalikom na dvorac. Pošto je bilo prilično kasno, nije nam dozvoljen ulaz u pub, na naše ogromno razočaranje. Dakako, taj propust smo tijekom kasnijih dana nadoknadili. I to dobro.
   Blistala sam sva četiri dana, a po glavi mi se motala samo misao: ''Je li ovo san ili java'', iskreno se nadajući da je ono drugo. Posjet Londonu, susret s Big Benom, Tower Bridgeom i ostalim atrakcijama totalno me bacio u trans. Covent Garden mi se urezao u pamćenje. Tamo nije čudno stajati na ulici držeći bicikl na čelu, bez pomoći ruku. Savršeno.
   Još jedan dan kojeg treba iskoristiti, jer već sutra nas čeka veliki put. Pretragično za uopće pomišljati na odlazak iz ovog raja.
   Ipak, bilo je predobro da bi trajalo. I taj zadnji dan je prošao. Posjet ekipi iz CUP-a je protekao bolje nego sam ikad mogla zamisliti. Izveli su nas na ručak u pub i podijelili nam hrpu darova. Koja dobrodošlica! Poželjela sam zakovati se za ogradu pokraj svih onih složenih bicikla. Ili se zaključati u jednu od crvenih telefonskih govornica. Nažalost, nisam bila toliko hrabra.

Redakcija RivaOn     
Škole za tekstil, dizajn i
primijenjenu umjetnost