Iz Medicinske škole Ante Kuzmanića:
Dani zahvalnosti za plodove Zemlje
Županijske svečanosti "Dani zahvalnosti za plodove zemlje – Dani
kruha 2003." obilježili smo prigodnim aktivnostima u Školi i izvan
nje.
Učenici i djelatnici naše Škole sudjelovali su 9.listopada na sv. misi koju je u katedrali
sv. Stošije predvodio nadbiskup Ivan Prenđa. Dok je zbor pjevao pjesme, predstavnici škole prinosili su plodove mora i zemlje na oltar kao znak zahvale Gospodinu za sva dobra što ih je nama ljudima darovao. Nakon molitve i blagoslova, svi zajedno zaputili smo se u Perivoj Kraljice Jelene gdje je uz pomoć radnika «Nasada» zasađeno još jedno Stablo nade.
Stabla koja su zasađena proteklih godina već su velika, kao što ćemo i mi jednom biti odrasli ljudi i imati moralnu obvezu brinuti se za nemoćne i one kojima je
potrebna pomoć.
DANI KRUHA – DANI ZAHVALNOSTI ZA PLODOVE ZEMLJE
U srijedu, 15. listopada 2003.g. u našoj školi su obilježeni Dani kruha – dani zahvalnosti za plodove zemlje. Svečana izložba kruha, kolača, raznih slastica i jesenskih plodova zemlje održana je u školskoj knjižnici uz
nazočnost ravnatelja, djelatnika i učenika škole.
Učenici zaduženi za dekoraciju i uređenje prostora su odlično obavili svoj dio posla jer malo tko je mogao odoljeti tim poslasticama. Obilježavanje Dana kruha u našoj školi nije značilo samo masu kolača, kruha i plodova koje
treba pojesti, već pobuđivanje u čovjeku osjećaja poštovanja i ljubavi prema kruhu, namirnici koja živi već stoljećima i čuva svoju tradiciju i značenje.
Sva naša mišljenja i razmišljanja upotpunio je Jure Brižić, učenik
1. a razreda pročitavši predivan sastav na čakavskom narječju koji govori o kruhu kao najvažnijoj i
neprocjenjivoj namirnici koja čini dio naše svakodnevnice.
Božena Mitrović, 1.a
Nakon što smo Dan kruha proslavili u školi s ravnateljem i profesorima posjetili smo Dom za
starije osobe u našem gradu. Željeli smo štićenicima Doma bar malo uljepšati dan i pokazati im da još uvijek ima ljudi kojima je stalo do njih. Napravili smo kolače i druge poslastice te ih time počastili. Bili smo sretni što smo ih mogli razveseliti, a oni su bili sretni jer su imali s kim popričati i zato što se događalo nešto novo što nisu imali priliku vidjeti svaki dan.
Bili su nam zahvalni za pažnju koju smo im posvetili, a mi smo shvatili da je potrebno samo malo truda da bi usrećili druge.
Osmijeh na njihovim licima bio nam je dovoljan dokaz za to.