NOBELOVCI 2003.

Nobelova nagrada za mir
Iranskoj odvjetnici Shirin Ebadi

Oslo, 10. listopada 2003.
(Hina/Reuters)

   Nobelova nagrada za mir u petak je u Oslu dodijeljena iranskoj odvjetnici Shirin Ebadi za njezin rad na obrani ljudskih prava, poglavito žena i djece te na promicanju demokracije.

   Kao sutkinja, odvjetnica, pisac i aktivistica jasno je i naglas o ljudskim pravima progovorila u svojoj rodnoj zemlji Iranu, ali i izvan njegovih granica. Profesionalno i hrabro obavljala je svoj posao, ne obazirući se na prijetnje njezinoj vlastitoj sigurnosti, kaže se u priopćenju norveškog Odbora za dodjelu Nobelove nagrade za mir. 
   U objašnjenju petočlanog odbora istaknuto je kako Ebadi, koja je muslimanka, "ne vidi kontradikciju između islama i temeljnih ljudskih prava".
   Među 165 kandidata za ovogodišnju Nobelovu nagradu za mir bili su papa Ivan Pavao II i bivši češki predsjednik Vaclav Havel. 
   "Vrlo sam ponosna i zadovoljna. Ovo je priznanje meni, važno je za ljudska prava u Iranu, za demokraciju u Iranu te posebno za prava djece u Iranu", kazala je Ebadi za norveški javni radio NRK nakon što je doznala da je postala dobitnica.
   "U mojoj zemlji, Iranu, još uvijek traje borba za demokraciju i ljudska prava. Iranski narod želi reformu političkog i zakonskog sustava. Oni prosvjeduju protiv nekolicine koja drži vlast", rekla je, među ostalim, Ebadi.

--> Gore <--

Ovogodišnja Nobelova nagrada
za književnost pripala Coetzeeu

Zagreb/Stockholm
02. listopada 2003.
(Hina/AFP)

    Južnoafrički pisac John Maxwell (J.M.) Coetzee dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 2003. godinu za djelo "koje brojnim iskrivljavanjima misli ukazuje na zbunjujuću sukrivnju u otuđenju", objavila je u četvrtak Švedska akademija.

   Coetzee je bio "vječni favorit" za Nobelovu nagradu za književnost. Nasljeđuje mađarskog pisca Imrea Kertesza, dobitnika Nobela 2002. godine. 
   Rođen u Cape Townu 1940. godine, J.M. Coetzee počinje karijeru romanopisca 1974. godine, a međunarodni ugled stječe 1980. zahvaljujući romanu "Waiting for the Barbarians". 
   Britansku književnu nagradu Booker osvaja za roman "Život i doba Michaela K." 1983. godine. 
   Na hrvatski su još prevedeni njegovi romani "Sramota", "Gospodar Petersburga" i "Gospodin Foe". 
   Njegovo djelo snažno je prožimljeno idejama i ponašanjem, proizašlim iz apartheida, koje nemaju samo lokalnu razinu već poprimaju univerzalni karakter. 
   "Coetzee na primjenjuje nikad isti recept u pisanju djela, što pridonosi velikoj raznolikosti njegova opusa", dodaje Švedska akademija. 
   "Ustrajno čitanje otkriva, kao opetovanu formulu, patnje njegovih junaka zahvaćenih nemirom, iskustvo koje autor smatra potrebnim za njihovo iskupljenje. Njegovi junaci prožeti su željom za samouništenjem, ali na paradoksalan način skupljaju snagu odričući se svakog izvanjskog dostojanstva", nastavlja Akademija u obrazloženju nagrade. 
   Kao i ostali dobitnici Nobelove nagrade, J.M. Coetzee primit će 10 milijuna švedskih kruna (1,11 milijuna eura). 
   Službena dodjela nagrade održat će se tradicionalno 10. prosinca, na obljetnicu smrti (1896. u San Remu) švedskog znanstvenika Alfreda Nobela koji je ustanovio nagrade u oporuci sastavljenoj prethodne godine u Parizu.

--> Gore <--

Nobelova nagrada za otkrića na
području kvantne fizike

Zagreb/Stockholm
07. listopada 2003.
(Hina/AFP)

   Nobelovu nagradu za fiziku ove godine dijele Ruski znanstvenici Aleksej Abrikosov i Vitalij Ginzburg te Američki znanstvenik britanskoga podrijetla Anthony Legett za otkrića na području kvantne fizike, objavila je u utorak Švedska kraljevska akademija znanosti.

   "Ovogodišnja nagrada dodijeljena je trojici fizičara koji su znatno pridonijeli objašnjavanju dvaju fenomena kvantne fizike: supravodljivosti i suprafluidnosti.
   Supravodljivi materijali koriste se u magnetnoj rezonanciji za medicinske pretrage i u akceleratorima čestica u fizici. Znanje o suprafluidnim tekućinama može nam pružiti dublji uvid u ponašanje tvari u najnižem i najuređenijem stanju", ističe se u objašnjenju Švedske kraljevske akademije znanosti.
   Na niskim temperaturama (samo nekoliko stupnjeva iznad apsolutne ništice) neki metali električnu struju propuštaju bez otpora. Takvi supravodljivi materijali djelomično ili potpuno izbacuju magnetsko polje. Oni koji potpuno izbacuju magnetsko polje ubrajaju se u supravodiče tipa I, a teorija koja ih objašnjava nagrađena je Nobelovom nagradom 1972.
   Ta teorija nije mogla objasniti supravodljivost tehnički najvažnijih materijala, odnosno supravodiča tipa II u kojima supravodljivost i magnetizam postoje istodobno i koji ostaju supravodljivi i u snažnim magnetskim poljima.
   Tu je pojavu uspio objasniti Aleksej Abrikosov polazeći od teorije koju su za supravodiče tipa I postavili Vitalij Ginzburg i drugi.
   Iako su te teorije formulirane pedesetih godina prošloga stoljeća, njihova je "važnost obnovljena brzim razvojem materijala posve novih svojstava", ističe se u objašnjenju Švedske kraljevske akademije znanosti. 
   Materijali sad mogu postati supravodljivima na iznimno visokim temperaturama i u snažnom magnetskom polju.
   Anthony Legget nagrađen je za teoriju o suprafluidnosti postavljenu na primjeru helija.
   Tekući helij može postati suprafluid, odnosno, na niskoj temperaturi nestaje njegova viskoznost. Atomi rijetkoga helijeva izotopa, 3He, moraju stvarati parove analogne parovima elektrona u metalnim supravodičima.
   Sedamdesetih godina Leggett je postavio teoriju koja objašnjava međusobno djelovanje i poredak atoma u suprafluidnom stanju. 
   Novije studije pokazuju na koji se način taj poredak pretvara u kaos ili turbulenciju, što je jedan od neriješenih problema klasične fizike.
   Aleksej Abrikosov rođen je u Moskvi 1928. Doktorirao je fiziku 1951. na Institutu za fiziku u Moskvi. Danas ima dvojno rusko i američko državljanstvo i radi u Nacionalnom laboratoriju u gradu Argonne u Illinois (SAD).
   Vitalij Ginzburg rođen je u Moskvi 1916. i ruski je državljanin. Doktorirao je fiziku na moskovskom sveučilištu i bivši je šef grupe za teoriju moskovskoga Instituta za fiziku P. N. Lebedev.
   Anthony Leggett rođen je 1938. u Londonu. Doktorirao je 1964. na Oxfordu, a danas je profesor na američkom svučilištu Urbana-Champaign u Illinoisu. 
   Nobelova nagrada za fiziku dodjeljuje se od 1901., a vrijedi 1,1 milijun eura.

--> Gore <--

Nobelova nagrada za medicinu za otkrića
na području magnetske rezonancije

Zagreb/Stockholm
 06. listopada 2003.
(Hina/AFP)

   Nobelovu nagradu za medicinu za 2003. godinu dobili su Amerikanac Paul Lauterbur i Britanac Peter Mansfield za otkrića na području primjene magnetske rezonancije u medicini.

   "Dobitnici Nobelove nagrade za medicinu ostvarili su velik uspjeh u istraživanju mogućnosti korištenja magnetske rezonancije za prikazivanje različitih struktura što omogućuje bolju sliku čovjekovih unutarnjih organa", ističe se u objašnjenju instituta Karolinska koji dodjeljuje nagradu.
   "Ta su otkrića omogućila razvoj suvremene dijagnostičke metode, snimanja magnetskom rezonancijom, što predstavlja velik napredak za medicinu i medicinska istraživanja", dodaje se u objašnjenju.
   Snimanje magnetskom rezonancijom (MRI) danas je uobičajena metoda koja se koristi u bolnicama. Godine 2002. u svijetu je bilo približno 22.000 kamera za snimanje magnetskom rezonancijom, obavljeno je više od 60 milijuna pretraga, ističe institut Karolinska. 
   Samo snimanje magnetskom rezonancijom nije novost: riječ je o korištenju radio valova koje emitira jezgra atoma kad se, nakon ubrzanja uz pomoć snažnoga magnetskog polja, vrati na početnu razinu energije.
   Za to su otkriće 1952. Amerikanci Felix Bloch i Edward Mills Purcell dobili Nobelovu nagradu za fiziku. Istraživanja na tom polju donijela su i dvije Nobelove nagrade za kemiju 1991. i 2002.
   "Otkrića ovogodišnjih dobitnika Nobelove nagrade za medicinu početkom sedamdesetih, omogućila su primjenu magnetske rezonancije u medicini", ističe se u priopćenju instituta Karolinska.
   Paul Lauterbur, Amerikanac rođen 1929., otkrio je da se promjenom jačine magnetskog polja može dobiti dvodimenzionalna slika struktura koje se nije moglo snimiti drugim metodama.
   Peter Mansfield, Britanac rođen 1933., usavršio je postupak: otkrio je način matematičke analize signala i tako omogućio usavršavanje postupka snimanja. Također je pokazao da se snimak može dobiti iznimno brzo.
   Snimanje magnetskom rezonancijom primjenjivo je u medicini jer voda čini dvije trećine ljudskoga tijela. Tkiva i organi sadrže različitu količinu vode. U mnogim patološkim procesima mijenja se sadržaj vode, a to se vidi na snimci magnetskom rezonancijom.
   Magnetska rezonancija omogućuje precizno snimanje unutarnjih organa bez kirurškog zahvata i vrlo je bitna za dijagnozu, liječenje i praćenje bolesnika nakon liječenja.
   Danas se snimanje magnetskom rezonancijom koristi za ispitivanje gotovo svih organa u tijelu, a može zamijeniti bolnije i opasnije metode. Posebno je korisna za snimanje mozga i leđne moždine te u dijagnosticiranju multiple skleroze, a može zamijeniti i artroskopiju.
   Snimanje magnetskom rezonancijom vrlo je bitno u dijagnosticiranju i liječenju raka jer snimke mogu točno pokazati granice tumora što omogućuje precizniji kirurški zahvat i liječenje zračenjem, ističe se u priopćenju instituta Karolinska.

--> Gore <--