|
|
|
I
ove godine Upravni odjel za društvene djelatnosti Zadarska županija za sve učenike
osnovnih i srednjih škola koji su svojim zalaganjem i radom u protekloj školskoj
godini pobijedili na županijskim i državnim natjecanjima, kao i za njihove
mentore, organizira dvodnevni nagradni izlet.
Te subote, 13. rujna, budilica mi je zazvonila već u četiri sata ujutro. Uz tešku muku sam ustala. Jedino
što me motiviralo da se tako rano probudim bila je činjenica da krečem na dvodnevni izlet na Vis.
Ovaj izlet organizirala je Zadarska županija za nas učenike srednjih škola koji su osvojili prva
tri mjesta na županijskim natjecanjima i njihove profesore.
Popila sam jutarnju kavu i pomalo uzbuđena krenula na rivu.
Vani je još bio mrak. Na rivi je bio privezan hidrogliser, a pored njega nekoliko profesora i
učenika koje nisam poznavala. Nakon par minuta došla je profesorica, a zatim i Petra koju sam poznavala samo
iz viđenja. Uskoro se već okupilo mnoštvo meni nepoznatih osoba i oko pet sati smo krenuli put Visa.
Uskoro smo se počeli upoznavati i postajalo je sve zanimljivije. Nakon nekog vremena prošli smo ispod mosta
koji spaja Ugljan i Pašman. Počelo je svitati. Svoje teške oči jedva sam držala otvorenima, unatoč popijenoj
kavi i veseloj atmosferi. Zaspala sam!
Nakon par minuta sam se trgnula iz sna i vidjela da opet prolazimo ispod mosta. Mislila
sam da sam onaj prijašnji prolazak sanjala sve dok nakon dužeg vremena jedna profesorica nije rekla da se naše
prijevozno sredstvo pokvarilo i da se vraćamo u Zadar. Bili smo razočarani jer smo mislili da je to kraj
našeg putovanja. Vratili smo se u Zadar odakle smo na našu veliku radost ipak nastavili putovanje, ali s
drugim hidrogliserom.
Nažalost, ni tu nije bio kraj našim nevoljama. Kada smo izašli na otvoreno more našli smo se
usred ogromnih valova. Hidrogliser se ljuljao i gotovo svima je postajalo sve mučnije. U snovima o kopnu
napokon smo ugledali Vis. Nakon sedmosatne vožnje sa oduševljenjem smo dočekali izlazak na čvrsto tlo,.
Svima se Vis na prvi pogled svidio. Kako sam već ovo ljeto bila na Visu sa SEMEP-ovcima, sa
radošću sam gledala poznatu okolinu. Jedva sam čekala da vidim je li se išta od ljetos promijenilo.
Kada smo došli u hotel "Issa" iznenadio nas je uređenošću. Petra i ja već smo se dobro
upoznale, kao da se znamo cijeli život. Otišle smo na piće, a zatim nas simpatična voditeljica sve povela u
razgledavanje Visa. Uistinu je bilo zanimljivo u poznati se sa bogatom poviješću Visa i njegovim prirodnim
ljepotama.
Večer je bila rezervirana za zabavu po hotelskim sobama do ranih jutarnjih sati, a o kojoj ne bih pisala(!?!?!?!?!?)
Ujutro nas je autobus odvezao na drugi kraj otoka Visa, u Komižu. Na programu je bio posjet
pomorskom muzeju, a pod vodstvom zanimljivog starijeg gospodina koji nas je oduševio zanimljivim pričama o
njihovom brodu - falkuši.
Nakon obilaska Komiže moja grupa učenika je pomalo razočarana otišla na piće, jer nismo bili u onoj grupi
koja je otišla na otok Biševo i u posjet Modroj špilji. Potom je uslijedilo još jedno razočaranje,
promijenjen je plan povratka i u Zadar se kreće u 16 sati umjesto kako je planirano u 21 sat.
Kada smo se vratili u hotel iz Komiže, Petra i ja smo se odmah spremile i umjesto na ručak
otišli smo se prošetati Visom i popiti posljednje piće u tom predivnom mjestu. Uživali smo u sunčanoj šetnji
rivom i šetnom kamenim uskim viškim ulicama do Kuta.
Ukrcali smo se na hidrogliser i krenuli put Zadra. Atmosfera je bila izuzetno vesela iako smo
bili tužni što je ovaj izlet završio. Uslijedile su razmjene brojeve mobitela i dogovori o susretima u Zadru.
Prošlogodišnji trud se isplatio!
|
Matilda Vidović
Medicinska škola A. Kuzmanića
|
|