|
Naš
eko-otok prije!
|
|
Naš
eko-otok sada!
|
|
|
|
|
Svakodnevno čujemo pitanja o odgoju
mladih, našim negativnostima.... Pada dosta kritika na naš račun, ali to ne zaslužujemo. Za razliku od
nas većine, koja svoje odrastanje usmjerava u pozitivnom smjeru, pojedinci nalaze cilj u drugoj krajnosti
- destrukciji, nekulturi. Nažalost, tada slijedi etiketiranje, kritiziranje, poistovjećivanje -
svi smo destruktivni, neodgojeni i slično.
Na svu sreću, nismo svi isti. Većina nas nastoji iskazati kreativnost stvarajući, nastoji
svoj rad usmjeriti u pozitivnom smjeru.
 Učenici Medicinske škole, kao i većina naših
vršnjaka u drugim školama, dio svoje kreativnosti iskazali smo učeći i stvarajući kroz niz aktivnosti
izvan školskih klupa. Neki od nas svoju kulturu i ekološku svijest usmjerili smo na uređenje
prostora u kojem živimo veći dio dana.
Naš rad izvan nastave odvijao se u borbi za čistim okolišem. U slobodno vrijeme čistili smo
prostor oko škole, obrađivali zelene površine, skuplja papire, sadili cvijeće, a na kraju smo uspjeli
dobiti i svoj eko-otok.
Nažalost, naš trud od samih naših vršnjaka "ocijenjen" je drugačije.
U neposrednoj blizini naše škole, pokraj Eko-otoka, nalazi se stara devastirana zgrada u
kojoj su mladi napravili svoj klub i u kojem se vikendima okupljaju na svirkama. Većina tih mladih dolazi
isključivo zbog glazbe, zabave, ali postoje pojedinci koji dolaze iz raznoraznih razloga, dosade ili
želje za destruktivnim "samodokazivanjem". To je najočitije bilo prije tri tjedna kada je
okoliš naše škole i naš eko-otok bio po prvi put devastiran. Porazbijana ograda, komadi boca i ostalog
smeća kojeg smo mi skupljali u kontejnere bilo je razbacano po cijelom parku, ispred škole...
Već slijedećeg tjedna na red je došlo iskazivanje svoje vandalske kulture razbijanjem
prozora na našoj školskoj zgradi.
Ipak, kulminacija je uslijedila prošlog vikenda kada je cijeli naš trud, ono što smo
mjesecima uređivali poharano bezumnim divljaštvom, malo kome razumljivom. Tome se nitko od nas nije
nadao. Došavši ujutro u školu ugledali smo potpuno uništen eko-otok. Bili smo zaprepašteni jer smo
uočili da je naš trud preko noći uništen. Ograda srušena, razbijena, kontejneri prevrnuti, cvijeće
pogaženo, posvuda boce, a i poneka igla.
Očito da je za osobno dokazivanje, u pozitivnom smislu, potrebno uložiti mnogo više truda,
rada i vremena, a za negativno tek nekoliko trenutaka. Iskaz "kreativnosti" pojedinaca još
jednom je, na najgrublji način, pokazao kakva nam je kultura, kako se tretira rad drugih.
I ovog puta ovaj vandalski čin je sveden na prolazni događaj: sutradan je došla čistoća i
odvukla naš "ozlijeđeni" eko-otok, s našom nadom da će se brzo "oporaviti" i vratiti se
na svoje staro mjesto. Nažalost, i dalje će ostati pitanje da li je netko od mjerodavnih u Zadru dužan
zaštiti našu školu, naš prostor u kojem i mi živimo ili treba čekati da se dogodi nešto još goreg pa da
se onda reagira.
|
