|
"Slobodna Dalmacija"
10. rujna 2002
Autor Edvard Šprljan
|
|
Ova cesta,
završetak nekadašnje “Josefine”, više od stoljeća bila je glavna kopnena veza Dalmacije sa svijetom, a
sada i već dugo je toliko zapuštena da čak nije ni razvrstana. Zato je dobrodošla inicijativa župana Šime
Prtenjače da se stara cesta barem tamponira, ako već ne i asfaltira.
Cesta preko Malog Alana godinama je bila zaboravljena, do početka radova na tunelu Sveti Rok prašnjava vijugava cesta koja je od Obrovca vodila preko Velebita koristila je samo domaćim ljudima. Uglavnom pčelarima i stočarima iz Maruna i Zelenikovca koji su tim putem vodili stada na ispašu na velebitske pašnjake.
Ova je cesta završetak nekadašnje «Josefine» koju su 1830. i neke izgradili vrsni cestari cara Franje Josipa i koja je više od stoljeća bila glavna kopnena veza Dalmacije sa svijetom. Od gradnje Jadranske magistrale, a pogotovo nakon izgradnje ceste od Obrovca do Gračaca kroz tunel Prezid, na cestu preko Malog Alana počelo se zaboravljati. Čak toliko da sada nije nigdje ni razvrstana, ni Županijska uprava za ceste ne mora za nju posebno brinuti.
Kad je prije pet i pol godina počelo pripremanje gradilišta tunela Sveti Rok i gradnja buduće autoceste, ova je cesta ponovno postala zanimljiva. Ali samo do gradilišta – Konstruktor je na mjestu gdje je u pretprošlom stoljeću bilo konačište i na kojem je 1836. godine bila velika svečanost dovršetka ceste, izgradio upravnu zgradu gradilišta, do tog je mjesta stara cesta presvučena i asfaltnim slojem. A dalje cesta izgleda kao prije, odnosno još i gore zbog bujica i neodržavanja.
I na ovakvu cestu povremenu zalutaju turisti-avanturisti i čude se kakva ljepota ostaje mnogima nepoznata. Na 3-4 kilometra od završetka asfalta je obnovljena kapela
Sv. Frane, savršeno mjesto za izletište. Cijelim putem uzbrdo otkriva se jedinstven pogled na cijelu sjevernu Dalmaciju, za lijepoga vremena vidi se od Karinskog mora pa sve do Dugog otoka. Gradilište autoceste po kojem mile bageri i kamioni je kao na dlanu. Dalje prema vrhu, odnosno samom prijevoju mali Alan su Tulove grede oko kojih je svojedobno jahao filmski Winetou. Nažalost svugdje oko ceste još je dosta minskih polja, o nedavnom ratu svjedoči i napušteni tenk uz samu cestu.
A s druge strane se otvaraju čuveni velebitski pašnjaci i zelenilo Like. Do Svetog Roka s druge strane ima točno 20 kilometara.
Nedavno je zadarski župan Šime Prtenjača počeo s graditeljima autoceste pregovarati o mogućnosti da se ova cesta bar tamponira, ako ne i asfaltira. O turističkom potencijalu ove ceste se očito počelo razmišljati. A bolja cesta treba i domaćim ljudima koje treba znati zadržati da žive na Velebitu. – Nama bi obnova ove ceste puno značila jer smo svako malo poslom u Lici, kaže Šime Baričević kojeg smo s obitelji zatekli pri povratku iz Like s upravo izvrcanih 500 kilograma meda.
Hoće li sada kad se gradi velika cesta biti bar malo novca i za ovu malu cestu koja može oživjeti sve pustiji južni Velebit?
|
