|
|
|
Malobrojni,
ali odlučni da ostvare dobar rezultat na 24. Ljubljana cup-u u raketnom modelarstvu, koji se boduje za
svjetski kup, raketaši Kluba mladih tehničara Srednje škole Obrovac i Udruge tehničke kulture Faust
Vrančić iz Obrovca okupili su se u petak, 25. listopada ispred srednje škole spremni za polazak. Pozdrav
prijateljima i obećanje dobrog rezultata.
Prvi kilometri protekli su u tišini. Svatko je bio zaokupljen svojim mislima, jer Kup Ljubljane prvo je
međunarodno natjecanje obrovačkih reketaša. Kako su kilometri promicali tako je polako krenuo i razgovor.
Padobrani, strimeri, motori, da li duži ili kraći traser, treba li dodati baruta kod odbojnog punjenja…
Kraći odmor nekoliko kilometara prije Karlovca i još jednom, nakon Zagreba. Uz posljednju kavu i sok
prije prelaska granice provjeravaju se međunarodne licence. Sve je u redu. Može se krenuti dalje. Već je mrak.
Brz prelazak granice i dva, tri sata vožnje do Kamničke Bistrice, a onda uz mračnu i negostoljubljivu
Veliku Planinu do planinarskog doma. Svijetlo u mraku donosi toplu i ugodnu prostoriju prepunu ljudi.
Nekoliko poznatih lica sa domaćih natjecanja i mnogo, mnogo potpuno novih. I puno jezika: češki, ruski,
slovenski, nekoliko varijanti engleskog, od izvornog do gotovo neprepoznatljivog…a ima i onih nepoznatih
(latvijski, kako se kasnije doznaje). Tu je i Krešimir Pavleš, tajnik HARS-a, koji je odvije član tročlanog žirija.
Slijedi prijava natjecatelja i kategorija i naravno plaćanje kotizacije. "Da bi dokazao da si bolji od
nekoga moraš platiti!" kratak je dvosmislen komentar vođe ekspedicije, Darka Tokića, ravnatelja Srednje
škole Obrovac i predsjednika UTK Faust Vrančić.
Formalnosti je obavio i Pero Govorčin, član UTK, koji je odvije stigao kao sudac kojega je delegirao HARS.
Još jedno priznanje kvalitetnom radu obrovačkih raketaša.
Večera i opuštanje uz razgovor. Zadirkivanje konkurenata donosi hrabrost i onu neophodnu sigurnost pred
natjecanje. Još dogovor o ranom ustajanju i kreće se na počinak.
Rano, pomalo maglovito jutro. i malo kiše. Ne smeta, neka pada. Doručak i pokret ka podnožju Velike
planine. Tamo je velika zaravan i mjesto natjecanja. Ne smeta, neka pada.
Zavojita cesta prema Kamniku vuče se uz neku rijeku. Nitko ne zna koko se zove. "Mogli bi ovdje doći i
naši raftingaši." - čuje se komentar, ali nitko ne obraća pažnju. Jutros sve izglada pitomije no sinoć,
ali misli su ipak okrenute natjecanju. Još jednom, po tko zna koji put, u mislima vraća na pripremanje
modela. Magla se polako povlači. Ostaju još samo krpice izmaglice, ali sunce koje se pojavilo u dolini
obećava lijep dan. Nema vjetra i to je dobro.
Sve je spremno. Sve je dogovoreno. Svatko zna što mu je činiti. " Sve početnike prati sreća."- hrabri sebe
i druge Mate Biloglav.
Natjecanje je počelo. Kreće se s kategorijom S-3-B, rakete s padobranom. Prvu raketu natjecanja ispaljuje
Mirsija Tokić. Poletjela je. Samo da se padobran otvori. Dobro je. 200 sekundi nije uopće loše. Treba
vratiti model za drugi polet. Nije loše. Kreću i ostali. Završila su sva tri turnusa. Deveto mjesto.
Objektivno vrlo dobar rezultat. Subjektivno…ipak malo razočaranje. "Ne znam što je bilo. Stvarno ne znam.
Nisam imao sreće."- riječi su Ante Jurice koga padobrani ovoga puta nisu slušali. Ekipa je u istom sastavu
bila treća na seniorskom državnom natjecanju u Čakovcu rujna ove godine.
Kategorija S-4-B. Raketoplani. Ponovno prvi na startu. Ovoga puta Darko Tokić, četvrto mjesto iz Čakovca.
Sretno. Lijep, pravilan uzlet. Nije se aktiviralo odbojno punjenje. Raketoplan okomito udara na zemlju i
raspada se. Glavni sudac zbog grješke motora odobrava ponavljanje starta s drugim modelom. Uzlet, okomiti
pad… Kljun se zabio u meku zemlju i model je ostao neoštećen. Ponovno odbojno punjenje. Glavni sudac
dozvoljava još jedan start. Engleski natjecatelj, gospodin (ne samo iz kurtoazije, već stvarno gospodin)
Stewart Lodge daje svoje motore. Lijep uzlet (treći put!), motor se odvaja od letjelice i ona ostaje
kružiti u zraku. Dobro vrijeme - 180 sekundi. Treba pronaći model za daljnja dva turnusa. U potragu se
kreće autom, nekih tri kilometra dalje. Sat vremena do kraja drugog turnusa. Nema raketoplana. Ograđen
prostor, hangari, zabranjen pristup. Šime Bašić i Mate Biloglav uskaču preko ograde. Uzalud. Šime
pronalazi poljski raketoplan. Vraćamo ga Poljacima. I još jedan ekipi iz Zagreba. Našega nitko nije
pronašao. Šteta. Bilo je to peto vrijeme prvog turnusa. Nakon trećeg ukupno 16. mjesto od 19 natjecatelja
u ovoj kategoriji. Šteta, jer uz malo sreće moglo je biti i bolje.
Rakete sa strimerom, S-6-B. Osmo mjesto.
U domu podjela diploma i odličja. Danas su najbolji bili natjecatelji iz Rusije i Poljske. "Nema veze. Mi
se vraćamo sljedeće godine."- izrekao je Zoran Čolić razmišljanja obrovačkih raketaša.
Nakon doručka povratak preko Postojne. Ima tamo jedna jama. Postojnska. Poznata u cijeloj Europi. I cijene
su Europske. Ne ulazimo. Žurimo preko granice, zaobilaznicom prolazimo mimo Rijeke. Ručak u Crikvenici.
Ponovno u Obrovcu pred večer. Bez odličja. "Vraćamo se slijedeće godine!"
"Sudjelovao sam na mnogim domaćim natjecanjima i navikao sam na pehare I medalje. Ovaj put je to izostalo,
ali mislim da smo ostvarili dobar rezultat. I pored uloženog truda nije nas pratila sreća. Ipak, ovo je
dobro iskustvo."- riječi su Šime Bašića, učenika 4. razreda, a Ante Jurica, učenik 3. razreda
na to je dodao:
"Jednostavno nas nije pratila sreća, a najviše problema imali smo s motorima što nije naša krivica.
Uložili smo mnogo truda. Ovaj put nismo se dokopali odličja, ali ne odustajemo. Biti će još mnogo natjecanja."
"A bit će i 25. Ljubljana kup!"- dodala je Mirsija Tokić, jedna od tri natjecateljice na ovom izdanju
Svjetskog kupa.
"Ali već sam rekao da kontinuitet odličnih rezultata na natjecanjima u Hrvatskoj kakav smo mi ostvarili u
godinu dana mogu imati samo najbolji o pri toj tvrdnji i ostajem. Uostalom, neći se po prvi put na
natjecanju kao što je svjetski kup, ostaviti iza sebe nekoliko profesionalnih klubova i osvojiti bodove
zasigurno nije slab rezultat."- rekao nam je Darko Tokić nakon povratka iz Ljubljane. " Natjecalo se
pedesetak natjecatelja, a među njima i reprezentativci Poljske i Latvije koji su tjedan dana ranije
nastupili na Svjetskom prvenstvu u Pragu. Bili su tu I natjecatelji iz Češke, Rusije, Slovenije,
Nizozemske, Engleske, Slovačke, Bjelorusije…U takvoj konkurenciji ostavili smo dobar rezultat i stekli
veliko iskustvo. I sljedeće godine sudjelovat ćemo na natjecanjima za svjetski kup i to ne samo u
Sloveniji. No, sezonu ipak zatvaramo jednim domaćim natjecanjem. Za dva tjedna samo na Otvorenom
prvenstvu Zagreba, a onda slijede pripreme za slijedeću godinu".
|
