Izlet na Cres

11. i 12. listopada 2002

   Tijekom vikenda, u organizaciji Upravnog odjela društvenih djelatnosti Zadarske županije najbolje plasirani učenici na županijskim smotrama i natjecanjima iz prirodoslovno-matematičkog područja, tehničke kulture i humanističkih znanosti boravili na otoku Cresu i Lošinju. Edukativni izlet bio je nagrada za pedesetak učenika i njihove mentore koji su svaki u svojem području pokazali visok stupanj znanja.

   Krenulo se iz Zadra u subotu, u ranim jutarnjim satima, hidrogliserom Žman. Dvodnevni boravak na ovim otocima bio je ispunjen nizom edukativnih sadržaja. Tako su sudionici «prošetali » kroz povijest otoka vođeni ravnateljicom creskih muzeja posjetivši pritom Veli Lošinj, Mali Lošinj, Osor, Lubenice, Valun i sam Cres. Također, učenici i njihovi mentori posjetili su Beli gdje se u okviru parka prirode nalazi Ekocentar i rezervat bjeloglavih supova. Tom su prigodom vidjeli svu ljepotu tih zaštićenih ptica i prošli jednom od eko-staza.
   Ovaj dvodnevni boravak na našim sjevernim otocima oduševio je učenike, ali i ostale sudionike, kako je rečeno na sastanku održanom u nedjelju uvečer prije povratka u Zadar. Sastanak na kojem je rađena evaluacija izleta ali i cjelokupnih natjecanja i smotri, vodili su ispred Odjela gđa. Vesna Sabolić i ispred zajednice tehničke kulture njezin tajnik gosp. Željko Ćizmić. Svi sudionici izrazili su mišljenje da ovo treba prerasti u tradiciju s tim da bi se trebalo mijenjati nekoliko destinacija. U tom smislu gosp. Zoran Čolić iz Srednje škole Obrovac predložio je da to bude Zvjezdano selo na Mosoru gdje su obrovački srednjoškolci već boravili. Također, gđa. Marija Kulišić iz Medicinske škole predložila je da se u ovakav program uključe i učenici koji rade na projektima kao što su SEMEP ili GLOBE.
   Gđa. Sabolić ukazala je na mogućnost višednevnog boravka u Eko-centru Beli kao škole u prirodi i zamolila zainteresirane mentore da se jave ukoliko ima zainteresiranih. Gosp. Darko Tokić, ravnatelj Srednje škole Obrovac, rekao je da je to već planirani za učenike članove Eko-sekcije, ali se ove godine odustalo zbog nedostatka financijskih sredstava, te je ponudio svim učenicima Zadarske županije ekološke programe koje radi Srednja škola Obrovac: eko-kamp u mjesecu srpnju u trajanju od pet dana i školu raftinga u mjesecu travnju u trajanju od sedam dana.

Dubravka        
Srednja škola Obrovac


  

  

 

 

Do viđenja!

    Napokon je i Županija počela brinuti za nas natjecatelje! Svi učenici koji su osvojili neko od prva tri mjesta na županijskim natjecanjima dobili su obavijest da ih Županija nagrađuje sa izletom. Sve je počelo idilično: prvo smo mislili da ćemo ići na izlet sa osnovnoškolcima jedan dan, ali smo saznali da ćemo ići za Cres i to dva dana.
    Okupili smo se na tzv. Liburnskoj obali u 5.20 ujutro. Nitko nije krio "oduševljenje" što polazimo tako rano. Hidrogliser nas je čekao i mi smo se ukrcali pod okriljem noći. Otišao sam u kratku inspekciju po brodu i saznao da ima više učenika nego profesora. Uglavnom, u onih dva i po sata koliko traje putovanje sam se dosađivao jer nije bilo nikog budnog s kim bi mogao razgovarati. U 8.15 smo napokon stigli u Cres. Svud oko mene su se čuli glasovi "Šta je ovo?", "Di su nas ovo doveli?", "Ja bi doma!" i "Cpa!". Polagano smo otišli do hotela zvanog Kimen (?) koji se tako zove jer... hm, da sam slušao vodiča možda bih i znao. Ugodno smo se iznenadili hotelom koji za dvije zvijezde nudi mnogo. Rasporedili smo se po sobama i otišli na doručak. Dok su svi oko mene "uživali" u hrani ja sam popio samo neki čaj...hej, pa ovo vas uopće ne zanima! Da skratimo: marendali smo, odmah su nas ubacili u autobuse i odveli nas u centar Cresa. Ljubazni vodič (ženskog roda) se izderao na nas zašto smo tako spori i da bi bilo bolje da se požurimo. Ušli smo u crkvu, razgledali franjevački samostan i napustili ga za par desetaka minuta. Slijedilo je brzinsko razgledavanje centra Cresa. Jedna (ne)zanimljivost: glavni trg se zove Trg Franje Petrića, kako se zove i škola s većinskim udjelom učenika i profesora na ovom izletu. Nakon razgledavanja Cresa ukrcali smo se u autobuse i krenuli za Lošinj. Naravno, opet je većina ljudi zaspala (osim mene, što mislite zašto baš ja ovo pišem?). Vodič je nešto tupio o Vranskom jezeru, pa nekim kapelicama, govorio "Da, da, Jel'da?,Da, Dadada" sve dok se nismo počeli smijati pa je prestao. Na kraju smo nekako uspjeli doći do Velog Lošinja (inače je manji od Malog) i pogledati izložbu u Kuli. Dobili smo (čak) 15 minuta slobodnog vremena da bi pojeli "lanč pakete". Ubrzo smo se opet našli u busu i krenuli za Mali Lošinj. Tu smo pogledali izložbu slika u Pučkom Otvorenom Učilištu i vratili se u bus. Pri povratku za Cres zadržali smo se u Osoru, pogledali još jednu izložbu i katedralu. Napokon, u 18.30 smo stigli u hotel. Imali smo jedan sat za odmor pa smo u 19.30 išli na večeru. Poslije večere išli smo u mjesto u neki od disko klubova. Nakon povratka u hotel uslijedilo je tipično događanje: zivkanje telefonom iz sobe u sobu, slušanje glazbe, igranje Mafije i učestale pritužbe ostalih gostiju hotela. Napokon, u 4.10 opustili su hodnici i svi smo otišli u sobe da se odmorimo i napunimo baterije za slijedeći dan.
      Probudili su me me umilni zvuci mobitela. Svi smo se sjurili u blagovaonicu na marendu i za pola sata već krenuli prema autobusima. Ujutro je plan bio ići u mjesto Beli. Autobusi su stali na odvojku za to mjesto, gdje smo presjeli u kombije koji su nas odveli na odredište. Išli smo u Eko centar, pogledali izložbu slika, vidjeli supove u kavezu i magarca (?!) te krenuli u obilazak grada zvanog Beli (nazvan po keltskom kralju Belom) i okolice, gdje se mogu vidjeti ostaci starih liburnskih naselja (to me podsjetilo na Liburnsku obalu s početka priče). U hotel smo se vratili na vrijeme za ručak. Kratko smo se zadržali i uskoro opet ušli u autobuse i krenuli za Lubenice. Vidjeli smo Valunsku ploču kod mjesta Valuna (naravno, repliku) a u Lubenicama smo se divili pogledu koji puca na otvoreno more, a može se vidjeti čak i Italija u daljini. Nažalost, nismo ni tamo dugo ostali, nego smo za nešto više od pola sata napustili Lubenice i vratili se do Valuna, ujedno i našeg zadnjeg odredišta na ovom izletu. Ubrzo smo se vratili u hotel, večerali i otišli u sobe gdje smo pričali viceve, zabavljali se i uspjeli odigrati 2 partije Mafije. U 20.30 smo se spremili i pričekali profesore u TV salonu gdje smo gledali "Tko želi biti milijunaš". Otišli smo do hidroglisera, ukrcali se i u 21.15 krenuli za Zadar. Neki su spavali, neki igrali karte, neki pričali i tako skratili vrijeme potrebno za dolazak do Zadra. Svladan umorom, i autor ovog teksta je zaspao slušajući walkman. Probudio sam se kad smo stigli u Zadar.
   Svi smo se pozdravili i razišli, ostavljajući iza sebe jedno divno iskustvo zajedničkog izleta na Cres, gdje su stara prijateljstva učvršćena, a nova sklopljena. Do slijedećeg puta i novog izleta, doviđenja!

Anđelo Martinović, 2.razred,
Zadarska privatna gimnazija


Viđenje događaja iz drugog kuta

   Da sam znao što me čeka, one večeri ne bi popravljao stari sat iz SSSR-a da me sutra rano ujutro probudi.
   Probudio sam se u 4.10 ujutro i nakon kratke vožnje pustim zadarskim ulicama bio sam u hidrogliseru. Putovanje neću opisivati nego ću se odmah premjestiti 150-ak kilometara sjeverno i oko dva i po sata vožnje, u mjesto Cres. Prvo što smo vidjeli, prije i nego što smo bili smješteni u hotel, je Trg Franje Petrića. Tu mi je sve već bilo jasno (Trg Franje Petrića - Gimnazija Franje Petrića). Smjestili smo se u hotel Kimen (?), pa išli vidjeti franjevački samostan i spomenik borcima palim za Jugoslaviju, podignut 1975. Nakon toga smo otišli busom u Veli Lošinj vidjeti Kulu, pa u Mali Lošinj na štajaznam i u Osor na štajaznam. U 6.20 navečer smo bili u hotelu. Nakon večere smo išli u tzv. disko. Znam da se u kafićima i diskačima piće nešto skuplje plaća, ali 20 kuna za dvije pive je stvarno nenormalno. Razočarani smo se vratili u hotel i igrali Mafijuša sve do sitnih jutarnjih sati (u 4 smo išli leći).
   Pet sati kasnije smo išli u Beli istrijebiti bjeloglave supove i obići mjesto Beli. Nakon tipičnog hotelskog ručka smo išli u Lubenice. Mjesto, ako ništa drugo, ima divan pogled prema Italiji i Istri. Krajnje odredište je bilo mjesto Valun, čim je naše razgledavanje završeno. U 9 navečer smo napokon otišli kući.
   Ne čini se tako strašno, ali ipak mislim da je ono "da sam znao" s početka priče opravdano('ajte vi budite 24 sata budni i nakon toga spavajte 4 sata?).

Pavle Šprljan, 2. razred,    
Zadarska privatna gimnazija