|
Zagreb,
6. listopada
2002.
(Hina)
|
|
Oko 30 tisuća školske djece u
Hrvatskoj ima teškoće u razvoju, od čega njih dvije trećine ide u redovne škole po prilagođenim programima, dok trećina, zbog većih
teškoća koje imaju, mora savladavati posebne nastavne planove i programe.
Nekoliko je kategorija djece s teškoćama u razvoju. To su djeca s
oštećenjem vida ili sluha, tjelesno-invalidna djeca s motoričkim oštećenjima, ona s poremećajem govornog glasovanja i komunikacije,
mentalno retardirana, autistična i djeca s organskim poremećajima u ponašanju (hiperaktivnost) te ona s kombiniranim teškoćama.
Svako dijete s teškoćama u razvoju školuje se sukladno svojim
sposobnostima na tri različita načina.
Djeca s manjim teškoćama školuju se u redovitoj osnovnoj školi.
Riječ je o onoj djeci koja imaju govorni poremećaj ili o tjelesnim invalidima koji imaju očuvanu inteligenciju i mogu savladati
redovne programe.
Djeca na razini lake mentalne retardacije, bez nekih dodatnih teškoća, školuju se u tzv. modelu djelomične integracije, što znači
da savladavaju obrazovne programe - matematiku, hrvatski jezik te prirodu i društvo, u posebnom razrednom odjelu, a odgojne programe
- likovni, glazbeni i tehnički u redovnom razrednom odjelu.
Oko 10.000 djece s većim teškoćama školuje se u četrdesetak
posebnih odgojno-obrazovnih ustanova. U svim se takvim školama provodi odgoj i obrazovanje, a razlikuju se jedino u nadležnosti
financiranja. Neke škole su, naime, pod Ministarstvom prosvjete i športa, druge Ministarstvom zdravstva, a o trećima skrbi
Ministarstvo rada i socijalne skrbi.
"Od 600 tisuća djece koja idu u osnovne i srednje škole onih s
teškoćama u razvoju je oko 30 tisuća", rekla je u razgovoru za Hinu
Edita Ružić, viša upravna savjetnica Ministarstva prosvjete i športa za školovanje učenika s posebnim potrebama.
"Od toga broja, 20 tisuća djece ide u redovne škole po prilagođenim
programima, a ostala djeca koja imaju veće teškoće moraju savladavati posebne nastavne planove i
programe", rekla je.
Za oko četrdesetero djece s većim teškoćama u razvoju organizirana
je nastava po njihovim kućama. To su djeca koja imaju kronične bolesti i ne mogu redovno polaziti nastavu jer su vezana za krevet.
Za djecu koja pak leže na dužem liječenju u bolnicama najbliže
redovne osnovne škole organiziraju instruktivnu nastavu. Bolnice u kojima se održava takva nastava u Zagrebu su Rebro, Srebrnjak i
Šalata, a po jedna je bolnica u Splitu i Rijeci.
Savjetnica Ružić ističe da Ministarstvo namjerava omogućiti i
mentalno-retardiranoj djeci da idu u škole što bliže svojim domovima, kako ih se više ne bi smještalo u udomiteljske obitelji
radi školovanja.
"Otvaranjem posebnih odjela za mentalno-retardiranu djecu u srednjim školama omogućeno je da djeca ostaju u svojim obiteljima i
da se ne moraju prilagođavati na novu sredinu."
Unazad pet godina, u Hrvatskoj su u tridesetak srednjih škola otvoreni odjeli posebnih srednjoškolskih programa za mentalno-retardiranu djecu, koja su do tada mogla pohađati samo jednu takvu
školu - u Zagrebu.
|
