Razgovor s
 Bernardine Evaristo 

"CARSKA ŽENSKA"

   Od 18. do 22. veljače Zadar je bio domaćin iznimno zanimljive manifestacije Britanskih dani u Zadru, u sklopu koje je održan čitav niz aktivnosti, a središnji događaj bilo je otvaranje "Britanskog centra" pri Odsjeku za engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Nas je u Srednjoj školi u Benkovcu posebno zainteresiralo gostovanje engleske spisateljice Bernardine Evaristo, koja je za vrijeme "Britanskih dana u Zadru" održala nekoliko radionica za kreativno pisanje sa zadarskim srednjoškolcima, a na Filozofskom fakultetu je studentima i profesorima čitala ulomke iz svojih djela i odgovarala na pitanja o svom radu. Zamolili smo je za kratki razgovor za naš školski list, na što je ona ljubazno pristala (zahvaljujemo Mladenu Masaru iz Gradske knjižnice na posredovanju).

   Bernardine Evaristo napisala je dvije knjige, obje romani u stihu, koje za sada nisu kod nas prevedene. Prva se zove "Lara" iz 1997. a druga je "The Emperor's Babe" iz 2001. Obje su doživjele iznimno pozitivnu reakciju čitateljske publike i kritike u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama.

Recite nam nešto o početku svoje književne karijere.

   * Išla sam u dramsku školu. Htjela sam biti glumica, a jedna od aktivnosti u školi bilo je i pisanje vlastitih kazališnih komada. I tako sam zavoljela pisanje i počela pisati. U školi mi je engleski uvijek bio najdraži predmet, a otkad znam za sebe obožavala sam čitati. Moja prva knjiga "Lara" objavljena je 1997, a druga, "The Emperor's Babe" izašla je prošle godine.

Napisali ste dvije knjige i obje su romani u stihu, što je vrlo zanimljiva i, za današnje vrijeme, pomalo neuobičajena forma. Kako ste se odlučili baš za tu vrstu romana?

   * "Lara" je na početku bila prozni roman. Kad sam ga dovršila, jednostavno mi nije izgledao kako treba, nije mi se sviđao, pa sam ga napisala ponovo, ali u stihu. "The Emperor's Babe" je započet kao pjesma. S vremenom sam dodavala nove i nove dijelove, zaplet se širio, pa je na kraju i to postao roman u stihu. Moglo bi se reći da su obje knjige same tražile svoj oblik u kojem se najbolje osjećaju, a ja sam im samo pri tome pomogla.

"The Emperor's Babe" je roman čija se radnja događa u Londonu prije 1800 godina, za vrijeme Rimskog carstva. Što vas je ponukalo da radnju smjestite u tako daleku prošlost?

   * Oduvijek sam bila zainteresirana za povijest, osobito britansku. Glavna junakinja romana, "careva ženska", Zuleika, potomak je sudanskih doseljenika u London, koja se vrlo mlada, po očevu nalogu, udaje za bogatog patricija, a kasnije dolazi u vezu s carem Septimijem Severom. Car je, dakako, povijesni lik. Zuleika to nije, ali u to je vrijeme London, baš kao i tijekom čitave svoje povijesti, bio multikulturalna, kozmopolitska sredina, tako da je njen lik povijesno posve utemeljen. Suprotno rasprostranjenom mišljenju o britanskoj monokulturalnosti, pri čemu se misli samo na njenu europsku, bjelačku komponentu, moja mi istraživanja u Muzeju grada Londona govore da je Britanija od najranijih vremena bila multikulturalna sredina.

Da li u vašim djelima ima i autobiografskih elemenata?

   * Da, ima. "Lara" se temelji na povijesti moje obitelji. Moj otac je porijeklom Nigerijac, koji ima korijene u Brazilu. Odatle potječe i moje prezime, koje je zapravo portugalsko. Moja majka je Engleskinja. Roman je zapravo neka vrsta 150-godišnje kronike koja prati život jedne obitelji od 19. stoljeća u Brazilu i Lagosu, pa sve do Londona 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme odrasta Lara, koja je, poput mene, kći roditelja različite nacionalnosti i rase.

Recite nam nešto o projektu "Poetry Places", za koji smo čuli i u kojem ste i vi sudjelovali.

   * Britanska vlada financirala je preko "Udruženja pjesnika" (Poetry Society) taj projekt. Radi se o angažiranju pjesnika na, za njih, neobičnim mjestima na funkciji "kućnih pjesnika". Pjesnici su se, tako, zaposlili u botaničkim vrtovima, restoranima, nogometnim klubovima, trgovačkim lancima itd. Moje mjesto je bilo u Muzeju grada Londona, gdje sam kao "kućni pjesnik" provela šest mjeseci. Udruženje pjesnika omogućilo je na ovaj način pjesnicima neku vrst stalnog zaposlenja.

Kakav je položaj poezije u engleskoj književnosti danas?

   * Pa, nije baš popularna. Ljudi više vole čitati prozu ili gledati TV. Pjesnici ne mogu živjeti samo od pisanja, tako da mnogima od njih nije nimalo lako. U posljednje vrijeme pokušava se oživjeti interes za poeziju projektima poput "Poetry Places", posjetima pjesnika školama i slično.

Da li su možda ljudi iz filmske industrije zainteresirani za snimanje filma po nekoj od vaših knjiga?

   * Da, nedavno su otkupljena prava za snimanje filma po romanu "The Emperor's Babe". U sljedećih 18 mjeseci moraju napisati scenarij i prikupiti novac za produkciju. U protivnom, prava se vraćaju meni. Ako projekt uspije, postat ću jako bogata i slavna. (smijeh)

Kakvi su vam planovi? Spremate li neku novu knjigu?

   * Da, radim na novom romanu, ovaj put proznom. Bit će to neka vrst romana ceste o grupi ljudi koji putuju autom iz Engleske u Australiju. Naslov još nisam smislila.

Kakve ćete dojmove odnijeti iz Hrvatske?

   * Ovo mi je prvi posjet Hrvatskoj. Zemlja je uistinu prekrasna, i mislim da se u njoj krije golemi potencijal. Zadar je priča za sebe, posebno mi se sviđaju ostaci rimske povijesti, kamene ulice. Sve je to vrlo impresivno. Ljudi su vrlo prijateljski raspoloženi, što me se također jako dojmilo. Kako znate, Britanci su na glasu kao ponešto hladni i rezervirani. Nadam se da ću ponovo biti u prilici doći u Hrvatsku.