Međunarodni dan plesa samo je jedan dan u životu umjetnosti koja traje od kako smo spoznali sami sebe. Pa ipak taj je dan i poseban jer s njim nastojimo obogatiti i spoznaje drugih o umjetnosti kojom se bavimo. Za nas plesače, plesati znači živjeti, no cijelog se plesačkog života pitamo znači li ta posveta isto toliko i onima kojima posvećujemo našu umjetnost? 
   Mislim da točan odgovor nitko od nas ne zna. I možda je tako i bolje jer nastavljamo sanjati prelijepi virtualni san koji nas brani od često okrutne stvarnosti. Ipak, i u njoj ima trenutaka koji san osvješćuju, čine ga iznimno dragocjenim u našim osjećajima i promišljanjima. Jedan od takvih trenutaka koji nose poštovanje, ponos a iznad svega spoznaju o vlastitim vrijednostima, upravo je iza nas. Jer Međunarodni dan plesa 2002. godine dočekujemo u ozračju netom protekle 125. obljetnice početaka profesionalnog baleta u Hrvatskoj. Sve nas, plesače, koreografe i pedagoge klasičnog baleta, kolege iz suvremenog plesa, one koji su se posvetili folkloru..., sve koji su život posvetili umjetnosti pokreta, ova obljetnica ujedinjuje u zajedničkoj želji za boljom budućnosti našega rada koji će nastaviti dugu i časnu tradiciju.