14. kolovoza 2002

ODLAZAK    

 
 2.   (14. kolovoza 2002)

Dolazak u Švedsku
 3.   (15. kolovoza 2002)

Upoznavanje sa bližom
i daljom okolicom
 4.   (25. kolovoza 2002)

Sličnosti i razlike
 5.   (30. kolovoza 2002)

U školi na račjoj zabavi

 6.   (04.- 08. rujna 2002)

Sprĺkläger
(language camp)

 7.   (22. rujna 2002)

Muka po ispitima
i odrastanje

 8.   (27.-29.. rujna 2002)

AFS-CRO PARTY

 9.   (14. listopada 2002)

Druga mjesečnica

 10.   (23. listopada 2002)

RED HOT CHILI PAPERS

 11.   (25. listopada 2002)

LANDPRESENTATION

 12.   (07. studenoga 2002)

"HALLOWEEN"

 13.   (23. studenog 2002)

POVRATAK

   I, konačno je došao taj dan. IDEM U ŠVEDSKU. Buđenje u 6 sati i spremanje do.…pa sve do polaska aviona i još malo kasnije.…bravo za mene jer sam uspio zaboraviti staviti kartice na torbe. I jer sam zaboravio da bi ipak bilo poželjno da sam naučio barem malo švedskog prije nego sam došao tu. Ali, nema beda... što se mora nije teško, nego stravično. 
   Enivej, na aerodromu sam se našao s Mei Khalid Fadhil Juma Thusani Mjahi Jamal Mudyahedin Elderadzi Elsamarai. Ili skraćeno MKFJTMJMEE ili još bolje: Mei. Upoznao sam Maju Simić (obje također idu na razmjenu u Švedsku). Super i stvarno me tješi da nisam jedini u Švedskoj.

    Starci i tetka su me otpratili. Njihov zadovoljan smiješak na licu mi najbolje govori koliko ću im faliti. Nema veze, meni će tamo biti lipo! Na avion sam čak uranio! I to čitave 2 minute. Stari moj, kako je bilo lipo prvi put u avionu. Osjećaj k'o na rolerkosteru ili rollercoasteru (ili tako nešto). Svi su s oduševljenjem pozdravljali svaku turbulenciju. Sve je super. Jedino ne kužim sto je svima nama pa da nitko nema tremu.  Stalno pričamo viceve i prepričavamo što smo radili ovo ljeto. Atmosfera je stvarno prva liga. Što bi tek bilo da se poznajemo? Čak smo počeli pričati na švedskom, a dokaz da je to ličilo barem na nešto nam je dala mlada šveđanka koja je pohvalila naš naglasak i naš preveliki trud dok smo pokušavali izgovoriti förlĺt (oprosti). Stvarno, moglo bi bit da je lakše umrit' nego ljudima reć' oprosti.
   Presjedali smo u Pragu. Temperatura je bila hladnih 16 stupnjeva i već smo pripremali jakne za Stockholm. Imali smo 2 sata fore da radimo što god hoćemo. Mi smo se naravno cijelo vrijeme vozali po pokretnoj traci. Na check in-u su Maji oduzeli škarice za nokte, a opravdanje je bilo da je ih je strah da će napasti pilota i srušiti avion ili tako nešto. Hehe, ja sam svoje sakrio pa ih nisu našli. U tom avionu smo imali stjuarda koji je ličio, govorio i ponašao se kao Mister Brittas. Kasnije nam je dao konjak pa smo mu sve oprostili.

Marko!

 

 

 

© RivaOn - portal zadarskih srednjih škola
Zadnja promjena /14/08/2002/