Benkovčani u
Hrvatskom saboru

Koristimo priliku
da se i ovdje zahvalimo udruzi "GONG"

    Srednja škola Kneza Branimira iz Benkovac dobila je ponudu udruge "GONG" da o njenom trošku posjeti Hrvatski sabor i upozna se s njegovim radom.
   Nakon mukotrpnog odlučivanja o popisu putnika (više kandidata od mjesta u autobusu), ovaj je hvalevrijedan pothvat je i realiziran 19. studenog 2001. godine, a pod stručnim vodstvom prof. Zorke Pestić.

NE!

   Kada vam profesorica iz povijesti dođe na sat novčarstva i pita vaš cijeli razred želi li tko s njom u Zagreb u posjet Saboru, vi jednostavno i kratko odgovorite: Ne! Nemojte se prijaviti i iz razloga što će se profesorica posvađati s cijelim razredom i natjerati neke učenike da je gađaju stolicom, što se, srećom, ipak nije dogodilo. No, vaš se izvjestitelj ipak odlučio prijaviti, ali samo zato da bi imao o čemu pisati za školske novine, koje ionako nemaju što za objaviti. Nakon što smo nekako uspjeli dogovoriti tko ide u Zagreb, a tko ostaje, utanačili smo i vrijeme polaska i poželjan način ponašanja na zagrebačkim ulicama i u saborskim hodnicima. Usputna napomena - Benkovčani ne poznaju bonton (čast iznimkama, tj. meni). Trebali smo, naime, dan ranije dogovoriti koja ćemo pitanja postaviti zastupnicima, i dati ih, podrazumijeva se, profesorici, da ih ona pregleda i pola promijeni, protiv naše volje, naravno. Profesorica je čak izdvojila i jedan sat da bi nas upoznala s poviješću i sadašnjošću našeg visokog predstavničkog doma. Iznosila je najvažnije činjenice koje smo trebali znati, za slučaj da nas netko iz Sabora nešto upita. A da nas je netko i pitao što znamo o Saboru, mi bismo mu kratko rekli da o Saboru ne znamo ništa, jer ionako nismo obraćali pozornost na profesoricu dok nam je govorila.
   I tako smo se svi lijepo pokrcali u autobus agencije 'Contus' (malo reklame ne smeta!) i uputili se u Zagreb. Svi smo bili uzbuđeni u želji da prođemo Zagrebom i vidimo Sabor - bolje rečeno, profesori su to htjeli, a mi smo samo pjevali i slavili što izostajemo iz škole. Vozili smo se kroz Zagreb u nadi da će nas vozač iskrcati ispred Sabora, ali on nas je ostavio 20-ak minuta hoda dalje, a da stvar bude gora, iskrcao nas je nasred ulice (vidite da me 'Contus' ne plaća). Pravo je čudo kako ni jedan zagrebački vozač nije pokupio benkovačkog pješaka. Vjerojatno nisu htjeli udubiti haubu.
   Došli smo do Sabora u želji da uđemo, no prije toga su nas neki ozbiljni ljudi pomno pregledali - ipak je to Sabor. Talibani su svuda po svijetu, pa se Sabornici boje da koji Talibanac ne doleti u njihov Sabor. No, Hrvatska je (srećom?) "nebitna država", pa zašto bi Talibani trošili svoje vrijedne kamikaze na Hrvatsku. "Ne može to tako", kažu Talibani. Sve su nas jadne pretresli (ne Talibani), i ostavili neke od nas u čuđenju. Neki su valjda mislili da će nas skinuti do gola. Hodali smo, tako, hodnicima Sabora i divili se "prekrasnim" bakrenim glavama hrvatskih velikana, pored kojih smo samo htjeli protrčati, ali voditeljica, koja je bila uz nas, neprestano je govorila i govorila, a mi smo morali slušati i slušati.
   Došli smo do sabornice u kojoj sjede sve vlasti u Hrvatskoj, i dobro se smjestili, u želji da se pojavi neki od sabornika. Nekim čudom, pojavili su se gospoda Krpina, Fabijanić i Čačić. Za ovog zadnjeg gospodina se toplo nadam da se tako preziva, jer ne bih želio da me tuži. Ma neka tuži! Postavljali smo im razna pitanja, koja su uglavnom bila vezana za našu razrušenu i neopremljenu školu. Oni su na ta pitanja odgovarali, naravno, opširno. U Sabor valja ići samo da se doživi i vidi svađa između dva sabornika, a na našu sreću, mi smo u tome uspjeli.
   Došli smo u Sabor, prošli smo kroz Sabor i otišli smo iz Sabora. Napeto! Uspjeli smo i svratiti u WC, u kojem bismo se slobodno mogli i nastaniti, ili se barem izgubiti na koji sat. Dan je brzo prošao i morali smo natrag prema autobusu, koji smo svi uspješno pronašli, osim nekih pojedinaca, koje ćemo prozvati "biserima". Svi smo se ukrcali i udobno smjestili. "Contus" je pokrenuo motor i krenuli smo kući opskrbljeni informacijama o Saboru, koje su, naravno, odmah ishlapjele.

Martin Knez      
Redakcija RivaOn  
Srednje škole kneza
Branimira Benkovac

© Copyright RivaOn 2001. Sva prava zadržana.