|
|
DANI KRUVA |
|
|
|
Dani zahvalnosti za plodove zemlji - Dani kruha 2001. |
|||
|
|
Listopad je mjesec kad se ljudi diljem svijeta, a i mi iz Benkovca, simbolički zahvaljujemo što imamo kruha. Našu je školu, eto, zapala ta čast da, zajedno s Osnovnom školom iz Radovina, zastupamo našu županiju na središnjoj svečanosti ovogodišnjih Dana kruha, koji su se održali u Daruvaru. Dani kruha evoluirali su tijekom godina u Dane kruha, vina, sira, kolača, narodnih nošnji i svakojakog kućanskog blaga iz pred-električnog vremena, tako da smo mi na naša dva štanda morali, uz obavezne pekarske proizvode, izložiti i čitav muzej stvari s bakinog i djedovog tavana, odjeveni pritom u karakteristične nošnje benkovačkog nam zavičaja. Mame, tetke, strine, ujne i bake prionule su, tako, pripremama za ovaj naš nastup: umijesile i ispekle kruh naš svagdašnji, a i priličnu količinu manje svagdašnjih stvari, kao na primjer, razna peciva i kolače. Sve smo to donijeli u školu i nekoliko dana slagali i aranžirali, ne bi li našli najbolju i najefektniju kombinaciju, kojom ćemo zadiviti buduće posjetioce, a nadasve ocjenjivače našeg izložbenog štanda. Stvari, doduše, nije bilo baš previše, jer, kako kaže naša ravnateljica, mi živimo u škrtom kraju. Njihova se količina još i dodatno smanjila, jer smo se nas četvoro, koji smo se prihvatili tih priprema, prihvatili i kušanju izložaka (dok su svježi). Iz sata u sat premještali smo ono malo stvari u ovu ili onu kombinaciju, ali nikako da pronađemo neku koja bi nas zadovoljila. To nas je stvarno ubijalo u pojam, pa smo, da stvar bude gora, odlučili potražiti pomoć od profesora, koji bi dolazili i odlazili, no, umjesto da nam pomognu nekim stručnim savjetom, oni su nam samo smanjivali zalihe, tamaneći sve što im se našlo na putu. Napokon je došao i dan polaska: sve smo lijepo spakirali i krenuli na put. U Daruvar smo taman lijepo prispjeli na večeru, a nakon što smo se smjestili, što ćeš, gdje ćeš, u nepoznatom gradu - najbolje u disko. Nismo znali gdje je, osim da je odmah lijevo od crkve. Nismo, doduše, znali gdje je crkva, ali smo se uzdali u urođenu snalažljivost. Ne sjećam se čime smo ono u disku gasili žeđ, ali mi se čini da je te večeri tamo na programu bio nekakav "stock party". Poslije diska, pokušali smo malo odspavati, tako da budemo spremni i orni za napore narednog dana, ali malo je tko mogao i oka sklopiti od silne priče i uzbuđenja. Nakon naporne noći, dižemo se u 6 i doručkujemo. Oblačimo se u nošnje i krećemo na izložbu. Imamo dva sata da aranžiramo stolove, u čemu nekako uspijevamo. Iskreno, bilo je i bogatijih i ljepših štandova od našeg. Vjerojatno se nismo dovoljno dovoljno dugo pripremali, a možda smo se i predugo. Nisam baš siguran. Pošto smo pripremili stolove, trebali smo se svi lijepo poredati u kolonu i krenuti do stadiona "Sokol", gdje će se održati misa i gdje ćemo predati svoj kruh Bogu i Crkvi. Misa je brzo prošla, jer smo bili tako umorni, da smo se naslonili jedni na druge i spavali. Misa je završila, vratili smo se do stolova i čekali suce da dođu i ocijene naš trud. Dok smo tako čekali, ljudi su samo dolazili i grabili što im je upalo u oči. Trebalo je izdržati jedan sat s onim što je još ostalo na stolu, da bi suci mogli što vidjeti i ocijeniti, no nismo uspjeli. Iznevjerili smo cijeli svijet, pa ništa nije ostalo na stolu. No kao što kaže naša profesorica iz hrvatskog, nije važno pobijediti, već je važno pokazati da grad Benkovac doista postoji negdje, tamo, iza brda. Martin Knez, 3. E.
|
||
|
|
|||
|
© Copyright RivaOn 2001. Sva prava zadržana. |
|||
