Još samo deset minuta do hotela, ali bus staje. Što je sad?
   (Ni, nu, ni, nu) Policija!
   Zadržali su nas dobrih sat vremena, a mi smo tako blizu kreveta.

LLORET DE MAR

   Šetamo se mi ulicama Loretta. Nije loše, mogu primijetiti. Trči, minjaj šolde. Koje su to lasice. Sve mi odnese ona žena na šalteru. Ma ne samo ona. Ne možeš se normalno ni prošetati da ti netko ne uleti : "Ola! Where are you from?"
Mi: "We are from Croatia."
Oni: "Oooo such a wonderful country. Come to my disco! It’s the best disco in town!"
Mi: "No me gusta nada!"
   Ti su ludi, spremni na sve samo da ti izvuku lovu.
   Jednoj curi, Kate (IV. a) rekla da je iz Tunguzije. Ona je na to ni manje ni više : "Oooo such wonderful country."

Prva večer: FLAMENCO

    Udri po sangriji.
   Bilo je dobro! Možda nekima i nije, ali treba se prilagoditi. Sve u svemu O.K.-je. Poslije flamenca ideš gdje hoćeš. Na raspolaganju su : Hollywood, Zodiac, St.Trop, Irish pub, Jamaica club, Rock club . . . Luduj dok možeš jer sutra je spavanje u busu.

   Put do Barcelone i nije tako dug, tek sat - dva. Ja sam to vrijeme odlučila prespavati, ali uzaludno. U ušima mi je odzvanjala pjesma : "Pedere nabijam na k...., a žene na .....” (Let 3) Skraćeno : "P N N K, A Ž N K T ."
   Poslije prostačine idemo razgledavati katedralu. Mikrofon u Banovim rukama: "Barcelona..., bla, bla! Katedrala..., bla, bla, A. Gaudi..., bla, bla..., Zzzzzzz, ja ušla u svijet snova.
   Opet smo u Lloretu. Šuška se da je u Hollywooda muški striptiz. Ma baš me briga, mi idemo na plažu.

3. dan MARINELAND

       Aaaaa, ludnica!!!

   Poslije bazena, tobogana, dupina i dr. tražili smo nešto avanturističkije. Nešto što podiže adrenalin u krvi. Neki od nas su to i ostvarili skačući sa visokog tornja. Poslije Marinalanda slijedi:

VITEŠKA VEČERA
E, za vitešku se treba malo bolje srediti. Meni se to baš i ne da, ali što se mora...
O.K. tu smo. Poslije slikanja sa princezom išli smo tražiti mjesta. Spao nas je žuti dio gledališta. To je ujedno i boja viteza za kojeg moramo navijati. Nakon vikanja i skakanja naš je vitez baš morao prvi poginuti. Baš me briga glavno da ja jedem kokoš i to onako rukama čupamo i rastežemo. Pilo se, plesalo, sve dok nije otkucala ponoć, za pola sata krećemo.

Posljednjeg dana hodočastili smo u svetište Monserrat

   Nakon sinoćnje vrtoglavice nismo bili sposobni za nikakvo hodočašće. Dok smo se penjali gore Ban nam je rekao kako se nećemo puno zadržavati. Program se svodio na obilaženje bazilike, te da budemo spremni za povratak u 16.00 sati. Marko, Manuela i ja ( IV.c ) smo bili oni rijetki koji smo ga razumjeli u šest, a ne u šesnaest sati. Tako smo nas troje krenuli u daleke pustolovine. Penjali smo se dok smo mogli, zatim smo se onako za uspomenu, slikali na stijenama. Dok je vrijeme prolazilo mi smo se zabavljali, a kasnili smo već sat vremena. Odlučili smo se vratiti do autobusa, a do njega smo imali još pola sata. ( Mi bi se ispričali svima onima koji su se brinuli za nas, a i onima kojima smo poremetili shoping u Barceloni.) Sve bi to dobro završilo da neki naši prijatelji nisu htjeli otići bez nas.

Zadnja večer u Lloretu

   Ma što da vam i govorim. Sve što je lijepo kratko traje. Opraštano se od Lloreta svatko na svoj način.

Povratak doma
   Putem smo se zaustavljali u neke francuske i talijanske gradove. Nekima se najviše svidio Monte Carlo, dok sam se ja u njemu osjećala kao zadnji ološ. Da budem iskrena, ni malo mi se ne sviđa. Sve je to šminka. Neki ga od nas nisu ni vidjeli (blago njima) kao što je naš Tomislav ( IV.c ).
   Putovanje do Zadra je brzo prošlo. Nakon dugog spavanja, pričanja i pjevanja došli smo na zadarski kolodvor.