|
Odavna smo moji prijatelji i ja znali da maturanti biraju jednog učenika
trećih razreda koji na promociji predstavlja vicematurante. Kada sam doznala
da sam to ja djelovalo mi je nevjerojatno. Bila sam presretna, počašćena.
Nakon dugog iščekivanja došao je i taj dan. Od ranog jutra pomagala
sam u pripremanju promocije i ništa mi nije bilo teško. Željela sam sve
proteče savršeno.
Došla je i ta večer. Tradicionalno promocija se održava u
prekrasnom zdanju crkve sv. Donata koji još više pridonosi toj uzvišenoj
svečanoj atmosferi Unutrašnjost nije bila posebno uređena tako da je sv.
Donat popunjava otmjenost ceremonije.
Ugledala sam maturante u plavim togama i biretima, i pohvaljene sa
zlatno-žutim trakama. Sve sam ih gledala u školi tri godine, ali sada su
bili potpuno drugačiji, ozbiljniji. Bilo mi je pomalo teško jer sam shvatila
da odlaze, a da ćemo se i mi tako oprostiti slijedeće godine.
U skladu sa tradicijom, moja dužnost bila je od najboljeg maturanta
primiti školsko zvono kojim se nekada u našoj staroj školi obilježavao
početak nastave. Bila sam počašćena što sam ja ta koja predstavlja sve
vicematurate, koja nastavlja, a i dio je tradicije. Bila sam ponosna jer to
se ipak ne događa svakom.
Do kraja promocije, kao u nekom filmu nizali su se uzvišeni
prelijepi trenuci. Nasmijani maturanti i cijelo Nastavničko vijeće, dodjela
nagrada, podjela diploma, proglašenje najboljeg maturanta, šampanjac, a na
kraju i bacanje bireta, "oslobađanje" od škole i školskih knjiga.
Sve se to uklopilo u prekrasnu večer koja je svakoga dojmila, jer
ipak, opraštaju se dugogodišnji prijatelji.
Danijela Buvari
(III. B) |
