|
Maturanti i vicematuranti u pripremi promocije.
Maturanti 4. A
Maturanti 4. B
Maturanti 4. C
Ravnatelj je svakom maturantu uručio zasluženu diplomu.
Zdravica za kraja. |
|
Već osam godina maturanti naše škole uokviruju svoje četverogodišnje
školovanje svečanim činom dodjele svjedodžbi o završnom ispitu u crkvi sv.
Donata. Ovo posljednje zajedničko okupljanje i druženje već je postala
tradicija Medicinske škole koju je započeo prof. Edin Kadić, a koja će se i dalje prenositi
generacijama. Za nas učenike to
je najljepši način opraštanja od prijatelja, škole, način kojeg svaki
maturant zaslužuje.
Osamdeset i četiri maturanta željno je iščekivalo taj dan, ali što se
više bližio postajali smo svjesniji da je tu kraj djetinjstva, kraj o kojem
su nam profesori tako često govorili.
Uzbuđenje je raslo. Oblačimo plave toge i birete i dolazimo pred crkvu
sv. Donata. Mnoštvo roditelja željelo je vidjeti svoju djecu kako se
oproštaju od djetinjstva, kako primaju svjedodžbu "ispita zrelosti".
Vjerujem da ni oni nisu bili uzbuđeni ništa manje od nas.
Nekoliko zajedničkih fotografija razreda, a zatim je slijedio
najsvečaniji dio.
Nastupom školskog zbora započela je promocija. U zraku se osjećala
pomalo obiteljska atmosfera koju smo stvarali sa profesorima i cijelom
školskom "ekipom". Mislim da se malo tko može pohvaliti nečim ovakvim i
ponosan sam što sam član ove obitelji.
Uslijedio je govor "kapetana broda" - ravnatelja Davora Vidakovića,
kojeg smo zauvijek zavoljeli, koji se prema nama uvijek postavljao kao da
smo mu svi vlastita djeca. Opraštajući se od naše generacije u očima su mu
se nazirale suze, a taj osjećaj širio se među svima nama. Neki su i
zaplakali.
Sada smo napuštali njegov brod koji nas je doveo do kraja školovanja.
Svima nam je poželio puno sreće i mirno more u daljnjem životu, te prepustio
riječ razrednicima. Sada je stvarno stigao kraj!!!
Ponosno smo kročili jedan po jedan i primili svoje mukotrpno zaslužene
diplome.
Slijedio je još jedan uzbudljiv trenutak – proglašavanje maturanta
generacije, a
 ovogodišnji kandidati bili su:
Napokon smo i mi doznali tko je!
"Ovogodišnji aulerat najboljeg maturanta po izboru djelatnika škole
i samih maturanata ponijela je kao Discipula optima sui generis
Ida Tomić!": riječi su Ravnatelja koje je popratilo sveopće
oduševljenje, pljesak i opet pokoja suza.
Nakon što je za uspomenu dobila školsko zvono u staklenoj
skulpturi crkve sv. Donata Ida se zahvalila, te predstavnici vicematuranata
predala novo zvono koje će njih voditi slijedeću školsku godinu.
Uz školski zbor i "Stand By Me", sa svojim tuljcima u rukama i
čašom šampanjca nazdravili smo ovom kraju, ali i novom početku. Slijedilo je
bacanje bireta u zrak, simbola bacanja knjige s glave.
Presretan sam što je sve ovo zabilježeno i nikada nitko od nas to
neće moći zaboraviti, a imat će se s čime i čega sjetiti.
Promocija je završila, ali ne i oproštaj maturanata. Svaki razred otišao je
na svečanu večeru u neki od zadarskih restorana, a u ranim jutarnjim satima
čekali smo zoru. Zadnji put smo zajedno dočekali svitanje novog dana i
krenuli u novi život.
Ponosan sam na svoje prijatelje, sebe, svoju školu za koju znam da će
nam njena vrata uvijek biti širom otvorena. I zato, kada me u rano jutro
profesor Kadić nazvao telefonom i dao mi zadatak da napišem nešto o
promociji znao sam da će biti teško. Dok ovo pišem osjećam "nešto" u grlu i
očima, ali mi je drago ponovo se prisjetiti svega, jer svi smo ostali
zajedno.
Darijo Dumančić
(nekadašnji 4.C) |
